Displazija kukova kod pasa – uzrok, simptomi i lečenje

Displazija kukova kod pasa je razvojna anomalija kod pasa, koja za posledicu ima neku od sekundarnih promena, kao što su, na primer, artritis ili artroza, kao i neke kliničke simptome, poput hroničnog bola i hromosti.

U 95% slučajeva se displazija kukova kod pasa prenosi sa roditelja na mladunce, što samo dalje znači da se širenje ove anomalije može kontrolisati izbegavanjem parenja pasa sa već dijagnostikovanom displazijom kukova.

Pravi uzrok pojave displazije kukova kod pasa nije tačno utvrđen, ali se već izvesno vreme pretpostavlja da do razvoja ovog stanja dolazi zbog slabosti vezivnog tkiva zglobne čaure, zbog čega dalje dolazi do subliksacije glave bedrene kosti.

Displazija kukova kod pasa se najčešće javlja kod pasa većih rasa, najčešće nemačkih ovčara, rotvailera, labradora, zlatnih retrivera i drugih rasa identičnih veličina, kod kojih je telesna masa veća, te se i vrši veći pritisak na već obolele zglobove.

Simptomi

Kod mladih jedinki se displazija kukova ne primećuje tako lako. U slučaju ovog oboljenja kod mladunaca se jedino primećuje nespretan hod, koji mnogi vlasnici ignorišu, jer računaju da su štenci previše mladi i smotani, te da će se sve to vremenom ispraviti.

Ipak, tokom rasta pasa vremenom dolazi i do daljeg razvoja bolesti, tokom kog glava butne kosti i čašica na karličnoj kosti sve manje odgovaraju jedno drugom.

Često se dešava i da tkivo, koje je raspoređeno na kuku psa, nije dovoljno dobro zategnuto, što dovodi i do toga da glava butne kosti leže previše labavo i potpuno bespotrebno zatvara zglob.

Zbog prevelikog opterećenja, koje se na zglobove aplicira potpuno neravnomerno, dolazi i do sve većeg trošenja kukova i dubljeg habanja hrskavice zglobova.

Sve ovo izaziva sve jače bolove kod psa, a vremenom, kako se displazija kukova kod psa dalje razvija, dolazi i do sve veće hromosti, otežanog kretanja i bolova prilikom hodanja.

Takođe se primećuje i da je psu sve teže da ustaje iz sedećeg ili ležećeg položaja, zbog čega vremenom počinju i da odbijaju da se pokrenu.

U nekim zapuštenijim slučajevima, kada dođe do prevelikih bolova kod psa, koje vlasnici ili ne primete ili jednostavno nemaju dovoljno finansijskih sredstava da mu pomognu, psi u potpunosti odbijaju da se pokrenu i ostaju da stagniraju na onom mestu na kom ih sam vlasnik ostavi.

Dijagnoza

Dijagnoza stanja displazije kukova kod pasa se postavlja kompletnim kliničkim pregledom i rendgenskim snimcima, koji se obavljaju u veterinarskim stanicama širom Srbije, od strane licenciranih veterinara.

Na teritoriji Srbije se štencima rasa pasa koji pokazuju najviše predispozicija za dalji razvoj displazije kukova.

U 6. i 12. mesecu života ovih štenaca se obavljaju redovni pregledi u cilju procene trenutnog stanja kikova, a služiće i kasnije za procenu trenutnog stanja i brzine daljeg razvoja displazije kukova, ako je na nekom od ovih pregleda uopšte i primećena, kako bi se na vreme pristupilo adekvatnoj terapiji.

 

Osim toga, ukoliko se kod neke jedinke primećuje bilo koji znak pojave displazije kukova kod psa, vlasnicima i odgajivačima se odmah preporuluje da istu isključi iz procesa reprodukcije, jer je već poznato da postoji 95% šanse da će ovo stanje preneti i na štence.

Klasifikacija

Na svetskom nivou se klasifikacija displazije kukova kod pasa obavlja na osnovu 3 različita kriterijuma – FCI (Federation Cynologique Internationale), OFA (Orthopedic Foundation for Animals) i BVA/KC (British Veterinary Association/The Kennel Club).

U nastavku pogledajmo na koji način se po ovim kriterijumima vrši klasifikacija:

FCI klasifikacija

Na osnovu ove klasifikacije, postoje 5 različitih grupa, koje se gradacijski označavaju od A do E:

  • A – U ovu grupu spadaju psi kod kojih nema nikakvih naznaka displazije kukova.
  • B – U ovu grupu spadaju psi kod kojih kukovi nisu u savršenom stanju, već se primećuje blaga inkongruencija glave femura i acetabuluma. Ipak, i dalje se vode kao gotovo normalni kukovi.
  • C – Ovoj grupi pripadaju psi sa srednjim stadijumom displazije, kada se već primećuju blage artrotične promene na acetabulumu i glavi i vratu bedrene kosti.

Lečenje

Lečenje psa kod kog je postavljena dijagnoza displazije kukova se započinje od stepena razvoja displazije kukova, te starosti i veličine psa. Ipak, dešava se da nekad, u zavisnosti i od troškova lečenja, vlasnici pasa nekada i odbijaju lečenje psa, prvenstveno zbog nedostatka finansijskih sredstava.

S obzirom na to da se ovde radi o još uvek neizlečivoj bolesti, terapiji se isključivo pristupa radi smanjenja simptoma i bolova kod psa. U tom slučaju, ukolikko se radi o tek početnoj fazi bolesti, terapija uključuje davanje različitih medikamenata za ublažavanje blova, pored kojih se postepeno uključuju i različite fizičke vežbe za jačanje muskulature, čime bi trebalo da se smanji opterećenje na zglobovima i kukovima.

U slučaju da je oboleli pas i gojazanm, prepisuje mu se i redukciona dijeta, kako se smanjila njegova telesna težina i oslobodio deo pritiska u zglobovima i kukovima.

Ova dijeta, pored smanjenja kilaže, ima za cilj i pojalavanje mišićne muskulature i smanjenje gubitka hrskavice, a na tržištu, u svakoj malo bolje opremljenoj veterinarskoj stanici, se mogu naći i specijalne medicinske prehrane, koje su pripremane baš u ove svrhe.

Ipak, medikamenti za smanjenje bolova kod pasa koji pate od displazije kukoa nisu dugoročno rešenje. Iz tog razloga se, posle izvesnog vremena, prelazi na hiruršku intervenciju. Prva od njih podrazumeva odstranjivanje glave butne kosti, kako više ne bi bilo nikakvog kontakta glave butne kosti i čašice kuka.

Na ovaj način se pas oslobađa bola u velikoj meri i potpomaže psu da bolje hoda, odnosno manje hramlje.

Krajnja mera, odnosno najintenzivnija hirurška intervencija, kod stanja zvanog displazija kukova, je ugradnja veštačkog kuka kod psa.

Još jedna od tehnika koja je slabo zastupljena na našim prostorima, ali se uveliko radi na specijalizaciji veterinara i uvođenjem ovog tretmana u veterinarsku praksu. To je takozvani inpchipment tehnika, koja podrazumeva struganje vrhova izraslina, na koji način se izbegava preveliko trenje čašice kuka i glave butne kosti i na taj način se smanjuje bol kod pasa.

Preventiva

Najveću ulogu u rešavanja problema displazije kukova kod pasa igra preventiva. Šta to podrazumeva? Veoma je jednostavno. Iako na to da konkretan uzročnik pojave displazije kukova kod pasa još uvek nije zvanično utvrđen, ipak se zna da je ova anomalija kod pasa u 95% slučajeva naslednog karaktera.

Zbog toga se već u prvoj godini života, tačnije u 6. i 12. mesecu života, rade dva ultrazvučna pregleda kukova kod psa većih rasa, kako bi se utvrdilo da li pas ima predispozicija za razvoj ove anomalije.

Ukoliko je odgovor pozitivan, za sada pravog leka nema, ali se ove jedinke odmah isključuju iz procesa priploda, kako bi se izbeglo rađanje novih jedinki sa istim anomalijama.

Zbog toga je, u konsultaciji sa lekarom, obavezno odraditi većim psima barem ove dve prve kontrole, kako bi sa sigurnošću utvrđeno da li postoji mogućnost da se kod Vašeg ljubimca razvije ova anomalija.

Ukoliko Vaš pas ne poseduje nikakve predispozicije za razvoj displazije kukova tokom prve godine života, možete biti sigurni da će Vaš mezimac voditi srećan i zdrav život, barem kada se o ovom poremećaju radi.

Nega

Što se ove anomalije tiče, još uvek je neizlečiva, tako da Vi zapravo ništa konkretno ne možete da uradite za svog psa kako biste mu pomogli, osim da mu dajete lekove koji će mu ublažiti bolove i eventualno skupiti novac za operaciju, ukoliko se pokaže kao pravi kandidat. Ono što možete da uradite, a Vašem psu će zaista značiti, jeste da mu pružite dovoljno ljubavi i pažnje, kako bi znao i osećao da ima nekog ko o njemu iskreno brine i kako bi osećao svoju veličinu u tuđim očima.

Psi nisu samo naši ljubimci. Oni su i deo porodice i pružaju mnogo više nego što i mi sami zaslužujemo. Uzvratimo im istom merom.

Sponzorisano:

Povezani postovi