Aljaski malamut

Aljaski malamut (engl. Alaskan Malamute) je rasa pasa koja poseduje moćno i čvrsto telo izgrađeno za izdržljivost i snagu. Pasmina važi kao jedna od najstarijih, čiji izvorni izgled nije bitno izmenjen.

Psi ove rase najviše vole kada su nečim uposleni ili kad preuzmu vođstvo i u tim slučajevima im nikada neće biti dosadno.

Ovaj članak sadrži sledeće sekcije:

Poreklo

Jedni od najstarijih pasa korišćenih za vuču sanki, preci aljaskog malamuta su pre više hiljada godina prešli kopneni most sa domorodačkim narodima. Pleme, poznato pod nazivom Mahlemuts bilo je nastanjeno u severoistočnom delu poluostrva Sevard (Seward), odakle ova rasa i potiče. Po ovom plemenu je pasmina dobila naziv – malamut.

Psi su korišćeni za lov na foke, rasterivanje polarnih medveda, vuču teških sanki napunjenih hranom i ostalim zalihama. Eskimi su ih veoma dobro tretirali i malamuti su za njih bili izuzetno dragoceni. Osim što su im pomagali u raznim poslovima, bili su veoma vezani za ove pse, koji su im čuvali i grejali decu usled hladnoće. Malamuti su u saživotu sa svojim ljudima bili poštovani kao ravnopravni članovi porodice.

Istorijski događaj nazvan „Zlatna groznica“ 1896. godine pratio je ogroman priliv velikih pasa koji su mogli podneti tamošnje vremenske uslove. Mnogi domorodački psi spajali su se sa psima „pridošlicama“, pa se original tip psa polako gubio. Mahlemuti su bili relativno izolovano pleme, pa su aljaski malamuti mnogo bolje podneli invaziju od ostalih rasa.

Artur T. Valden je u Nju Hempširu osnovao svoju odgajivačnicu malamuta. On i njegovi naslednici (Milton and Eve Seeley) su 1930-ih snabdevali psima ekspediciju na Anktarktiku (Byrd Antarctic expedition). Porodica Seeleys započela je program reprodukcije pasa pronađenih u području New Sound, na Aljasci. Ova loza aljaskih malamuta postala je poznata kao loza zvana „Kotzebue“.

Sa psima koje je kupio na Aljasci, ranih 1900-ih, a kasnije i tokom 1920-ih godina, Pol Volker razvio je nešto drugačiju pasminu, poznatu kao loza „M’ Lott“. Ovi psi su korišćeni tokom Prvog i Drugog svetskog rata u drugoj ekspediciji admirala Byrd-a.

Klub aljaskih malamuta iz Amerke formiran je 1935. godine, a američki kinološki klub je te iste godine priznao rasu. Tokom Drugog svetskog rata većina registrovanih malamuta „pozajmljena“ je za obavljanje ratnih dužnosti, budući da je postojala velika potražnja za psima koji vuku sanke. Ovi verni psi koji su, na ekspediciji na Anktarktiku, tokom II svetskog rata bezrezervno služili svom narodu, nakon završetka rata nemilosrdno su uništeni. Danas se aljaski malamut nalazi na 57. mestu od 155 rasa koje je priznao američko kinološko udruženje (AKC).

Karakteristike

Impozantna veličina ove rase, ostavlja veliki utisak na svakog ko ugleda njenog pripadnika.  Malamuti su krupne građe i gustog krzna. U većini slučajeva imaju smeđe oči, a ređe se dešava da boja očiju bude plava. Snažne je građe, ima veliku, zaobljenu glavu i trouglaste uši. Takođe, imaju čupavi rep, srednje dužine. Normalnom visinom mužjaka smatra se raspon od 61 do 66 cm, a ženki od 56 do 61 cm. Težina mužjaka je uglavnom od 36 do 43 kg, dok su ženke, po pravilu, nešto lakše 32-38 kg.

Naziv: Aljaski malamut

Zemlja porekla: Aljaska

Životni vek: 10-12 godina

Temperament: posvećen, odan, razigran, druželjubiv, prijateljski nastrojen

Boja: smeđe-bela, crno-bela, crveno-bela, sivo-bela, sable & white, seal & white

Visina: mužjak 61-66cm, ženka 56-61cm

Težina: mužjak 36-43kg, ženka 32-38kg

Temperament

Kada prvi put vidite aljaskog malamuta zasigurno će vas impresionirati njegova grandiozna i celokupna pojava. Međutim, njegova najveća obeležja su na licu koja daju izgled poput vuka i raskošan rep kojim stalno maše. Često se veruje da su oni, ustvari, vukovi. Čak su i mnogi psi ove pasmine imali uloge vukova u tv serijama i filmovima. Aljaski malamut poseduje ogromnu snagu, izdržljivost, nezavisnost i inteligenciju. Prvobitno su služili da vuku teške sanke na velikim udaljenostima, kao i da love foke i polarne medvede. Sada, kada je prvenstveno čovekov najbolji prijatelj, svoje sposbnosti može dokazivati u raznim sportovima za pse poput obuka poslušnosti, rekreativnog sankanja i drugim sportskim mogućnostima. Kada se ne mazi ili ne gleda televiziju zajedno sa vama, verovatno će sebi naći neku drugu zanimaciju, npr. kopaće rupe po dvorištu, tražiće po kuhinji u nameri da nešto pojede ili će vas sa zadovoljstvom vući dok vozite rolere.

Oni su toliko druželjubivi, da će svakoga koga sretnu smatrati svojim prijateljem. Međutim, ukoliko tražite psa čuvara, ova rasa nije za vas. Možda će lopove uplašiti njihova snaga i veličina, ali to je sve.

Najviše vole kada imaju dosta prostora u kome se mogu istrčavati, da im ne bi postalo dosadno i da ne bi bili nemirni. Njihova nezavisna priroda nas često može navesti da ih okarakterišemo kao nezavisne ili manje inteligente, ali kako budete krenuli sa obukom, videćete kako isijava njihova ogromna pamet. Ako je aljaski malamut pravi pas za vas, od šteneta pa sve do odraslog doba biće vam najverniji saputnik i najbolje društvo.

Ova pasmina se ne preporučuje onima koji nemaju iskustva sa psima jer ih njihova inteligencija u kombinaciji sa tvrdoglavošću zna činiti teškim za obuku. Oni vole preuzimati ulogu vođe čopora u domaćinstvu. Svako ko poseduje psa, mora biti u stanju da se pravilno nosi sa ovom njihovom osobinom i da mu na vreme pokaže ko je autoritet. Ukoliko nije dobro socijalizovan pas, može, usled dosade, postati i destruktivan.

Malamuti su poznati po tome da su veoma dobri „kopači“, pa se osigurajte kvalitetnom i sigurnom ogradom. Umesto da pokušate da zaustavite ovo ponašanje, pronađite vašem ljubimcu jedan deo dvorišta koji će biti za kopanje ili neki deo sa peskom, gde će moći da se zanima.

Uz pravilnu obuku, naučiće da živi i da se dobro slaže sa vašim drugim ljubimcima, psima i mačkama, dok se može desiti da će nepoznate mačke pokušati da napadne.

Njihov urođeni instikt ih ponekad tera da manje životinje posmatraju kao plen, pa se tako može dogoditi da pojure i ubiju životinje poput veverica, ptica, mačaka, pa čak i manjih pasa. Da se ovo ne bi dogodilo, na vreme ga izdresirajte i upoznajte sa ostalim životinjama.

Generalno su jako mirna rasa i retko laju. Pokušavaće sa vama da komuniciraju različitim vrstama zvukova, poput „vo vo“ zvuka ili poput nečeg sličnog zavijanju. Da biste dobili zdravog psa, nikada ne kupujte štene od neodgovornog, sumnjivog odgajivača. Pronađite nekog uglednog koji svoje pse testira na određena genetska oboljenja.

Oni će vas definitivno osvojiti svojim razigranim, otvorenim karakterom. Kao što smo već pomenuli, nikako nisu dobri čuvari jer će radosno, maušući repom pozdraviti čak i nekoga koga prvi put vide.

Malamuti su životinje koji vole, kao i njihovi preci biti deo porodičnog „čopora“, pa će zato uživati u svakom trenutku koje provode sa svojojm ljudskom porodicom i biće srećni ukoliko ih uključite u što više vaših aktivnosti.

Na temperament utiču brojni faktori, poput genetike, dresure i socijalizacije. Štenci sa dobrim temperametom su veseli i razigrani, spremni da pristupe ljudima i da se drže uz njih. Ukoliko kupujete štene, uzmite ono sa „srednjim“ temperamentom, ne one koji tuku ostalu braću, ali ni ono plašljivo koje se krije u uglu. Kada uzimate psa, najbolje je da prvo vidite i njegove roditelje, kako biste se otprilike upoznali sa karakterom vašeg budućeg ljubimca.

Kao i svaki pas i aljaskom malamutu je potrebna rana socijalizacija – izloženost različitim ljudima, prizorima, zvukovima, i iskustvima i to sve dok su još mladi. Sve ovo pomaže da se vaše štene formira u dobro „zaobljenog“ psa. Redovno pozivanje posetilaca, odvođenje u parkove, šetnje kako bi upoznao susede pomoći će oblikovanju njegovih socijalnih veština.

Oni definitivno spadaju u radne pse kojima je najveće zadovoljstvo da budu nečim uposleni. Najsrećniji su u dugim šetnjama, pešačenjima (u kojima mogu i nositi nešto), skijoringu (povlačenje osoba sa skija), sankanju. On mora da trči, da se igra i da kruži oko nečeg. Međutim, dobro obratite pažnju da se količina aktivnosti podudara sa starošću i zdravstvenim stanjem.

Pošto mu je telo prekriveno gustom, dvoslojnom dlakom, može tolerisati život na otvorenom i u izuzetno hladnim podnebljima. Ipak, svakako mu je potreban odgovarajući smeštaj i ograđeni prostor, natkriven krovom. Njihova narav je takva da je najbolje da budu uz vas i da se uvek osete voljenim i delom porodice. Veoma dobro se prilagođavaju životu u kući jer su jako čisti i veoma ih je lako izdresirati.

Budući da su ovo arktički psi, koji nisu „dizajnirani“ da žive u vrućem, vlažnom okruženju, uopšte nije iznenađujuća činjenica da jako loše podnose visoke temperature. Ako se vaš malamut nađe na toploti napolju, obavezno mu obezbedite puno hlada, sveže vode, a u kući uključujte klima uređaj i svakako izbegavajte vežbanje sa njim tokom velikih vrućina.

Zbog svoje veličine, snage i inteligencije, obučavajte ga odmalena da se ne bi, u odraslom dobu, on postavio kao vođa.

Malamuti su definitivno posebni po mnogo čemu, a najviše po tome da od davnina ima naviku da bude deo ljudi, pa ga tako mnogi smatraju čovekom u telu psa. Njegova beskrajna privrženost i količina ljubavi koju će vam svakodnevno iskazivati, pokazaće vam da ste našli najvernijeg prijatelja do kraja života.

Zdravlje

Malamuti su, generalno, zdrava pasmina ali i oni, kao i ostali psi, skloni su pojedinim zdravstvenim problemima. Ako kupujete psa, pronađite pouzdanog odgajivača koji će vam pokazati da su roditelji psa testirani na određena oboljenja. Kod aljaskih malamuta tražite potvrde da pas nema displaziju kukova, laktova, hipotiroidizam, Von Vilbrandovo oboljenje, kao i potvrdu od oftalmologa da su oči u normalnom stanju.

Katarakta je prisutna od prve do oko druge godine starosti i drugačije se naziva i „mlada“ katarakta. Ova vrsta katarakte veoma retko dovodi do slepila, a psi pogođeni njom se ne smeju dalje uzgajati.

Hondrodisplazija – ovaj genetski poremećaj dovodi do rađanja štenaca sa deformitetima i manifestuje se abnormalnim oblikom i veličinom ekstremiteta. Drugačije se naziva i „patuljasti“ poremećaj. Danas postoji genetski skining test koji utvrđuje da li jedinka nosi gen za ovo oboljenje.

Displazija kukova je nasledno oboljenje koje predstavlja nepravilan razvoj kukova, kada je koštani, brzorastući deo kuka „labav“, tj. kada nije dovoljno učvršćen mišićima, tetivama, ligamentima… Displazija kukova je nasledna, ali se može pogoršati dejstvom određenih faktora kao što su brz rast usled nepravilne ishrane, gojaznost, povrede nastale usled skakanja ili pada, kao i šetnja po klizavoj površini (izbegavajte da se vaš pas šeta po parketu jer mu to može oštetiti zglobove i doprineti displaziji).

Neki psi imaju simptome poput hramljenja ili bola u jednoj ili obe zadnje noge, dok drugi neće imati nikakve simptome. Kako pas stari, može se razviti artritis. Dijagnoza se postavlja rendgenskim snimanjem kukova, a u konsultaciji sa veterinarom, znaćete koji je najbolji vid lečenja vašeg ljubimca – to mogu biti lekovi, pa čak i hirurška intervencija. Pse sa displazijom treba isključiti iz daljeg uzgoja.

Hipotiroidizam je jako često pogrešno dijagnostikovano jer testovi za procenu stanja nisu specifični i mogu biti netačni. Ovo stanje predstavlja abnormalno nizak nivo hormona koje proizvodi tiroidna žlezda. Blagi znak bolesti može biti neplodnost. Očigledniji znaci uključuju gojaznost, mentalnu nezainteresovanost, letargiju, oborenost očnih kapaka, nizak nivo energije, nemogućnost regulisanja toplote.

Dlaka psa postaje hrapava, lomljiva i počinje da opada, dok koža postaje tamna i hrapava. Hipotiroidizam se može lečiti svakodnevnim davanjem lekova, tokom celog života. Psi koji svakodnevno dobijaju odgovarajući tretman, mogu voditi normalan i dug život.

Inherentna polineuropatija – ovo se obično karakteriše nedostatkom koordinacije i nestabilnosti koja vodi do toga da pas skakuće poput zeca. Stanje varira od blagog do ozbiljnog. Psi pogođeni ovim stanjem mogu pasti, hodati na vrhovima prstiju ili njihov hod može biti izuzetno nestabilan. Početak bolesti je obično iznenadan i u većini slučajeva se približno javlja oko prve godine starosti.

Hemeralopija (dnevno slepilo) – ovo stanje se obično manifestuje kod štenaca starijih od osam nedelja i onaj ko pažljivo posmatra svog ljubimca ga lako može uočiti. Bolesni psi se počinju saplitati i udarati o stvari. Mogu bežati od sunčeve svetlosti i više ostajati u mračnim prostorijama. Nesigurnih su koraka kada moraju da pređu prag kuće i dezorijentisani kada su na sunčevoj svetlosti. Svi ovi znaci „trapavosti“ nestaju tokom noći. Ali i uz ovo oboljenje, svom psu možete pružiti prihvatljiv kvalitet životi jer se oni lako prilagođavaju i uče da žive koristeći druga čula.

Nega

Aljaski malamut ima gusti, dupli sloj dlake. Debelo i oštro spoljašnje krzno, poznatije kao „zaštitni sloj“, ne bi trebalo biti meko i dugačko. Podlaka je duga, masna i vunena i na taj način „odbija“ vlažnost i veliku hladnoću. Dužina podlake se povećava oko ramena, vrata, po leđima, oko grla i stražnjice (krzneni pokrivač koji ide preko butina i čini da pas izgleda kao da ima pantalone) i pernatog repa. Govoreći o repu, neki od njih imaju rep poput spirale, koji stavljaju preko nosa i na taj način se greju tokom hladnih zima.

Boje ove rase varijaju od svetlo-sive do crne, nijanse smeđe do crvene boje. Boja donjeg stomaka je pretežno bela, zajedno sa delovima nogu, stopalima i oznakama na licu. Jedina postojana boja koju ćete videti je bela. Neki malamuti mogu imati atraktivnu, belu oznaku na čelu ili oko vrata.

Ako delite život sa aljaskim malamutom, očekuje vas redovno usisavanje i četkanje. Četkanje do tri puta nedeljno pomaže da dlaka ostane čista i da sama, prirodno prozvodi svoj zaštitni loj. Linjaju se dva puta godišnje i tada im dlaka opada u velikim grumenima. U to vreme, učestalo četkanje odgovarajućom četkom koja prolazi i kroz podlaku, pomaže da se linjanje drži pod kontrolom. Još jedan plus kod ove pasmine je to što im je krzno potpuno bez mirisa i što imaju uređenu naviku da svoju telo, poput mačaka, održavaju čistim.

Kupanje je dovoljno jednom do dvaput godišnje, osim ako se vaš pas nenadno ne isprlja.

Zube mu čistite najmanje 2-3 puta nedeljno, kako biste uklonili kamenac i bakterije. Najbolje je da to činite jednom dnevno, kako biste sprečili bolesti desni i loš zadah.

Nokte secite po potrebi, najbolje jednom ili dvaput mesečno. Ako čujete njegove nokte dok korača po podu, to znači da su predugački. Kratki nokti održavaju šape u dobrom stanju i sprečavaju bol i povrede kod vašeg ljubimca. Ali, budite oprezni – psi na noktima imaju krvne sudove, pa ukoliko ih suviše skratite može doći do krvarenja. Ako niste sigurni kako da to uradite, najbolje je da ljubimca odvedete veterinaru, kako ga pri sečenju noktiju ne biste nenamerno povredili.

Uši proveravajte jednom u nedelju dana kako biste na vreme uočili potencijalne znake infekcije (crvenilo, loš miris, prljavština). Obrišite uši jednom nedeljno pamučnom vaticom natopljenom PH uravnoteženim sredstvom za čišćenje ušiju. Ne ubacujte ništa u ušni kanal, već samo očistite uho spolja.

Dva bitna faktora kod pasa su proveravanja šape (gde su osetljivi) i usta. Nemojte zaboraviti da vi mnogo toga možete učiniti, kako biste sprečili određena stanja.

Dok ga četkate, obratite pažnju da li ima neke rane, osip ili znake nekih infekcija kao što su crvenilo, osetljivost ili upala kože, ušiju, nosa, usne duplje, očiju i šapa.

Oči trebaju biti čiste, bez crvenila. Ove provere će vam, svakako pomoći, da neke zdravstvene probleme blagovremeno uočite  i tako pomognete svom ljubimcu.

Ishrana

Bitno je da znate i da se dobro informišite o hrani koju uzimate jer najbitnije da vaš pas dobija dovoljno izbalansiran unos proteina, minerala, vitamina i masti.

Koliko odrasli pas jede, zavisi od njegove starosti, metabolizma, veličine i nivoa aktivnosti. Psi su isto individue za sebe. Aktivniji bi trebali dobijati veću ili možda drugačiju vrstu hrane od onih koji i nisu toliko aktivni.

Kada kupujete granule, ukoliko ne uzimate džak na kome, po kilaži, piše preporučena dnevna doza, pitajte prodavca u Pet shopu, da vam kaže koju količinu biste trebali da mu dajete, naspram njegove težine i starosti.

Čuvajte i održavajte mu dobru kilažu merenjem hrane i nikako mu ne ostavljajte punu posudu tokom celog dana. Ako psu možete videti rebra, on je neuhranjen,  a ukoliko se rebra ne vide, ali ih osetite dodirom bez pritiska, pas ima normalnu težinu. Ukoliko su oko rebra slojevi sala, vaš pas mora ići na dijetu.  Za više informaciju o ishrani, najbolje je da se raspitate kod veterinara i na taj način budete sigurni koja je hrana najbolja za vašeg aljaskog malamuta.

Društvenost – Slaganje sa decom i ljubimcima

Malamuti su izuzetno druželjubivi i strpljivi sa decom i vole pažnju koju dobijaju od njih, ali brzorastući, energični štenci aljaskog malamuta mogu lako nadmašiti dete mlađe od 5 godina. Tokom svoje razigranosti i veselosti, može se dogoditi da nenamerno povrede dete.

Naučite svoje dete da se nikada ne vuče psa za uši ili rep, da se ne približava ijednom psu dok jede ili spava, niti da mu pokušava oduzeti činiju sa hranom. Bez obzira koliko je pas prijateljski nastrojen, sa malom decom nikada ne treba ostajati nasamo, upravo zbog mnogih nepredviđenih situacija. Uvek nadgledajte psa i malo dete.

Uz ranu socijalizaciju i obuku, vaš malamut će se dobro slagati sa ostalim psima. Ipak, ima tendenciju da lovi male životinje, osim ako nije odrastao sa njima ili ako ga vi ne naučite da to ne radi. Najvažnije je da ga pravilno upoznate sa drugim životinjama u domaćinstvu i da nadgledate njihovu interakciju. Životinje koje su van njegovog domaćinstva, kao i druge male životinje, posmatraće kao plen.

Sponzorisano:

Povezani postovi