Bernardinac – Karakteristike, temperament, nega i zdravlje

Prvobitno su bernardinci (engl. Saint Bernard dog) ili psi svetog Bernarda, bili korišćeni za čuvanje zemlje na kojoj je bila švajcarska bolnica Saint Bernard, kao i da pomažu u pronalaženju i spasavanju izgubljenih i povređenih putnika.

Danas bernardinac uživa u udobnosti porodičnog života u mnogim domovima širom sveta. Svestran je i odličan na izložbama i u obukama poslušnosti i mnogim drugim stvarima.

Ovaj članak sadrži sledeće sekcije:

Poreklo

Bernardinac vodi poreklo iz Švajcarske, zajedno sa nekoliko drugih pasmina, uključujući bernskog planinskog psa, entlebuch ovčarskog psa, appenzell ovčarskog psa i švajcarskog planinskog psa.

Rasa je najverovatnije nastala kada su psi poreklom sa Alpa ukrštani sa mastifima koji su došli zajedno sa rimskom vojskom u doba imperatora Avgusta. Do prvog milenijuma, psi u Švajcarskoj i sa Alpa grupisani su zajedno i postali su poznati kao Talhund (Valley) psi ili „Bauernhund“ (farmerski psi).

Prolaz Saint Bernard dobro je poznat kao veoma nezgodan put, a danas se tamo mogu videti ostaci rimskog puta kao dokaz Napoleonovog prelaska. Arhiđakon Bernard de Menthon stigao je do ovog puta koji će na kraju biti nazvan po njemu (962.godine) i tamo je osnovao svoju bolnicu, koja je pomagala povređenim putnicima nakon prelaska ovog opasnog mesta.

Nije poznato tačno vreme kada su bernardinci počeli čuvati bolnicu, ali slika koja je naslikana 1695. prikazuje kratkodlake pse jake građe koji dosta liče na današnje bernardince. Prvo pominjanje rase nalazi se u manastirskim zapisima iz 1703. godine.

Psi su najverovatnije prvobitno bili korišćeni od strane monaha kako bi čuvali teren. Kada su monasi krenuli u potragu za izgubljenim putnicima, poveli su pse kao zaštitu i tom prilikom otkrili da su oni odlični vodiči sa sposobnošću da pronađu bespomoćne putnike. Izolovanost manastira verovatno je doprinela da se ovi psi definišu u rasu koja je mogla izdržati žestoke zime i imati psihičke karakteristike potrebne za posao potrage i pomaganja.

1830. monasi su pokušali da poboljšaju krzno svojih pasa ukrštajući ih sa rasom Njufaundlend, koja je imala gušće i bujnije krzno. To je bila greška, pa su nakon toga dali ili prodali dugodlake štence.

Tokom naredna tri veka, bernardincima se pripisuje zasluga za spasavanje više od 2,000 putnika. Do devedesetih godina nisu imali formalno ime, iako su bili poznati. Između 1800-e i 1810-e godine, pas spasilac po imenu Barry dobio je zaslugu za 40 putnika koje je pronašao i tako je postao jedan od najpoznatijih pasa ikada. U njegovu čast psi su često bili nazivani imenom Barryhunden.

Englezi su ih nazivali „sveti psi“ i mnoge od njih uvezli su u Englesku u nastojanju da ožive svoju pasminu mastifa. U Nemačkoj je ime Alpendog predloženo za naziv rase tokom 1820-ih. Godine 1833. čovek po imenu Danijel Vilson predložio je da se pasmina nazove „psi Svetog Bernarda“ i taj naziv je priznat od strane švajcarskog kinološkog kluba 1880. (tada je i rasa priznata).

Kada su počeli bivati poznati i u drugim zemljama, tako je i sama vrsta počela da se menja. Bernardinci tih drugih zemalja bili su mršaviji i viši, što se smatralo „nus proizvodom“ ukrštanja. 1887., međunarodni kongres iz Ciriha izradio je prvi standard za ugoj koji su prihvatile sve države osim Engleske.

U Sjedinjenim Američkim Državama, bernardinac po imenu Plinlimon postao je poznat 1883. godine. Bio je u vlasništvu jednog glumca i osvojio je titulu najpoznatijeg bernardinca svog vremena. Vlasnik ga je vodio širom zemlje pokazujući ga u pozorištima. 1888., osnovan je Klub rase u Americi koji je prihvatio standarde napisane od strane Švajcarske.

Postoje dugodlaki i kratkodlaki predstavnici, a oni kratkodlaki bili su miljenici monaha konačišta „Sveti Bernard“, odakle su ovi psi i potekli.

Danas, bernardinca možemo videti u kućama, na velikim ekranima i izložbama. Njegov posao potrage za putnicima odavno je prestao, a primerci rase danas služe kao živi predstavnici nekadašnje spasilačke misije.

Karakteristike

Bernardinca najlepše i najlakše možemo opisati sa dve reči – dobroćudni džin. Ima veliku glavu, široku lobanju, kratku njušku i velike, smeđe oči. Ovi psi su veliki, sa širokim leđima, dubokim grudnim košem i jakim bedrima.

Normalna visina mužjaka je od 70 do 90 cm, a ženke su nešto niže. Težina se kod mužjaka kreće od 64 do oko 120 kg, a ženke su mršavije.

Naziv: Bernardinac

Zemlja porekla: Švajcarska, Italija

Životni vek: 8 – 10 godina

Temperament: dobroćudan, nežan, druželjubiv, pozoran, prijateljski nastrojen

Boja: bela (sa riđim ili crvenkasto-riđim šarama), riđi (sa belim delovima)

Visina: mužjak 70 – 90 cm, ženke su niže

Težina: mužjak 64 – 120 kg, ženke su mršavije

Temperament

Pas Svetog Bernarda ili drugačije nazvan bernardinac bio je verni spasilac putnika od hladnih, alpskih zima. Zato vam uopšte ne treba biti iznenađujuća njegova nežna i smirena priroda, kao i inteligentna i dobroćudna narav. On je pravi džin, sa snažnom muskulaturom.

Uprkos svojoj veličini, poprilično je smiren što ga čini odličnim prijateljem porodice. Iako je dobar i u zatvoren prostoru, potrebno mu je i široko dvorište gde će moći da troši svoju energiju. Može živeti i u manjim objektima, sve dok imate vremena da zadovoljite dnevne potrebe za aktivnošću.

Postoji jedna stvar bitnija od veličine doma, a to je vaša tolerancija u pogledu pravljenja nereda. Bernardinci, generalno, nisu dobar izbor za opsesivne domaćice. Oni se linjaju, balave i nije im strano da se uvaljaju u blato ili prljavštinu. Prisetite se samo luckastog bernardinca Betovena iz istoimenog filmskog serijala i sve će vam biti jasno. Beskrajno simpatičan u svojim bezazlenim glupostima, Betoven je postao naširoko obožavan.

Psi ove rase nisu prikladni za život na otvorenom uz malo druženja sa ljudima. Oni moraju, kao i svi psi, da žive u kući sa svojom porodicom zbog svog senzitivnog temperamenta. Takođe, nisu dobri da žive samo napolju i zbog svog nepodnošenja vrućine.

Nisu agresivni ali će lajati kada za to postoji razlog, a svaka potencijalna pretnja porodici probudiće prirodne instikte. Svakako, sa svojom veličinom, prilična je verovatnoća da će uplašiti većinu provalnika.

Opušten i ležerni bernardinac, nežan je i strpljiv sa decom, ali nije preterano razigran. Biće vam odlično društvo dok gledate televiziju ili čitate knjigu, ali može biti malo nezgodno kada su u pitanju mala deca, ukoliko ih ovaj div nehotice povredi ili udari mašući svojim repom.

Nije mu potrebno puno vežbe, pa stoga neće biti odličan pratilac osobama koje vole da džogiraju. Ne podnosi dobro tople klimatske uslove, pa za vreme istih može se desiti da doživi i toplotni udar.

Obavezno mu tokom vrelih dana obezbedite sveže mesto za odmor i puno vode. Naučite da prepoznate znake iscrpljenosti od vreline, među koje spadaju tamno-crvene desni, slabost ili kolabiranje, zadihanost. Nasuprot ovome, njegovoj sreći neće biti kraja dok ga budete gledali kako se valja u snegu.

Umerena količina vežbanja važna je i da ne bi došlo do gojaznosti. Prevelika težina šteti zglobovima, izaiva artritis i druge ortopedske probleme. Ograničite mu aktivnost još dok je štene, ne dozvolite da se brzo ugoji i da skače po klizavim površinama, kao što je, na primer, parket jer tada može doći do problema sa kukovima.

Tužna činjenica pasa ove rase je ta da im je, zbog veličine, životni vek ispod prosečnog. Takođe, mogu patiti od raznih genetskih poremećaja i bolesti.

Iako deluju ponekad ozbiljno, bernardinci veoma kasno sazrevaju, pa računajte na to da ćete dugo godina imati preslatko, ogromno štene. U skladu sa svojim nasleđem kada su bili spasioci, jako su prijateljski nastrojeni prema ljudima.

Veoma su inteligentni i žele da poslušaju, ali umeju biti i malo tvrdoglavi, pa je zato najbolje da sa dresurom počnete na vreme. Pogotovo to morate uraditi zbog njihove veličine, kako ne bi došlo do slučajnih, neželjenih situacija (kada se „bace“ da pozdrave nekog ili vas povuku zajedno sa povocem). Ovakve haotične scene mogu biti simpatične na filmu, ali ne verujemo da biste se u realnom životu baš oduševili da „letite“ trotoarom zajedno sa svojim „Betovenom“. Pri obuci budite dosledni, opušteni, koristeći osnovna pravila.

Obuka uz pomoć kaveza ume biti delotvorna, ali pre nego što počnete koristiti takvu metodu, obavezno se konsultujte sa veterinarom ili još bolje – sa profesionalnim dreserom. Dobro socijalizovan bernardinac biće čovekov najbolji pratilac i verni čuvar porodice.

Zdravlje

Zdravlje bernardinaca, kao i kod ostalih pasa, zavisi od mnogih faktora, ali postoje neke bolesti koje najčešće pogađaju pripadnike ove pasmine.

U njih spadaju displazija kukova, displazija laktova, entropija, epilepsija, proširenost srčanog mišića (kardiomiopatija), katarakta, alergije i torzija želuca.

Nega

Bernardinac se može naći u dva tipa krzna: kratkodlakom i dugodlakom. Kratkodlako krzno je glatko, a bujno, blago gušće na butinama, a rep je prekriven dugačkom i bujnom dlakom, koja se stanjuje pri vrhu. Kod dugodlakog primećuju se blagi talasi (poput valova). Prednje noge nisu toliko obrasle krznom, a butine i rep su gušći.

Postoje dva tipa nijanse: bela sa crvenkasto-riđim delovima i crvena sa belim oznakama. Crvena podloga može imati nekoliko nijansi, od tigrastih delova se belim oznakama do braonkasto-žute. Belu boju uočavamo na grudnom košu, oko vrata (poput ogrlice), oko nosa, na šapama i vrhu repa.

Posebno su atraktivni i poželjni beli delovi na vratu i bele oznake na licu, kao i tamni delovi na glavi i ušima koji liče na masku. Ranije se  pominjalo da te bele oznake podsećaju na liturgijsku odeću koju nose sveštenici, a da crna „maska“ smanjuje odsjaj snega.

Četkajte bernardince tri puta nedeljno (na primer – kratkodlake rukavicom za četkanje ili gumenom četkom, a dugodlake metalnom). Za vreme sezone linjanja, koristite posebna pomagala da biste uklonili mrtvu dlaku. Ako im dlaka na butinama i iza ušiju postane zamršena i bez sjaja, isprskajte ta mesta sa posebnim sredstvom za razmrsivanje i uklonite sporne delove.

Ne zahtevaju često kupanje, a kada to činite, najbolje je da bude na otvorenom. Osim ako ne živite u toplijem području, ako je hladno, uvek ih kupajte unutra. Koristite šampon posebno namenjen za pse kako bi dlaka ostala glatka.

Kod ove rase često se znaju razviti fleke oko očiju, a za ovaj problem možete koristiti određene kapi za oči ili brisati oči svakodnevno vlažnom tkaninom.

Ostale mere nege obuhvataju higijenu zuba, negu noktiju i ušiju. Pored toga, trebate proveravati kožu, nos, oči, usnu duplju i posebno osetljive šape.

Društvenost – Slaganje sa decom i ljubimcima

Bernardinci su neverovatno dobri sa decom, strpljivi, nežni, pažljivi i dosta tolerantni. Ipak i pored toga, nadgledajte decu i pse i malu decu nikada ne ostavljajte same, da ne bi došlo do neželjenih situacija.

Generalno su dobri i sa drugim životinjama, naročito ako su od šteneta naviknuti na njih. Pazite samo kada su u pitanju manje jedinke, da ih ogromni i teški bernardinac ne bi slučajno povredio.

Sponzorisano:

Povezani postovi