Bigl

Bigl (engl. Beagle) je mala, kompaktna i čvrsta rasa, te aktivan saputnik dece i odraslih. Psi ove rase su veseli i zabavni, ali budući da je u pitanju lovačka rasa, mogu biti tvrdoglavi, pa samim tim zahtevati strpljivost, kao i posebne tehnike u dresuri.

Čulo mirisa ih vodi kroz ceo život, pa nikada neće biti srećniji, nego onda kada svojim njuhom prate određeni trag. Pasmina je prvobitno bila odgajana da prati mirise malih životinja, naročito zečeva. U mnogim zemljama, pa i u Sjedinjenim Američkim državama i dalje se koristi u ove svrhe.

Ovaj članak sadrži sledeće sekcije:

Poreklo

Poreklo reči „bigl“ ne može se sa sigurnošću objasniti. Smatra se da je možda proizašla iz francuske reči „begueule“, što znači „otvoreno grlo“ ili iz staroengleske reči „beag“, što znači „mala“. Drugi misle da je naziv došao iz francuske reči „beugler“ (vikanje, urlikanje) ili nemačke reči „begele“ (kritikovati, ukoriti).

O samoj istoriji rase se, takođe, ne zna puno jer pasmine koje mi danas poznajemo, nisu bile razvijene sve do 19. veka. Grčki dokumenti iz 400.godine p.n.e. opisuju pse nalik biglu, a postoje naznake da su Rimljani doveli sa sobom u Englesku male pse za lov na zečeve i tamo iz uzgajali zajedno sa lokalnim, lovačkim psima.

Tokom normanskog osvajanja u Engleskoj 1066. godine, Vilijem Osvajač dovodio je Talbotove lovačke pse, koji su kasnije izumrli. Ovi psi smatraju se precima bigla i foks terijera. Tokom vladavine Edvarda II (1307-1327) i Henrija VII (1485-1509) bili su popularni jako mali biglovi, koji su nazvani „Biglovi rukavice“ (Glove beagles). Ime su dobili jer su bili toliko minijaturni, da su mogli stati u ruku sa rukavicom. Takođe, pominju se i takozvani „biglovi koji pevaju“, nazvani po svojim glasovima koji su zvučali kao vojnička truba. Elizabeta I (1533-1603) držala je dosta „džepnih biglova“, koji su na slikama prikazani kao kratkodlaki psi. S’ početka su ih koristili za lov, ali su kasnije „ispali iz službe“ jer se nisu pokazali dovoljno brzim.

1700-ih godina u Engleskoj je postao popularan lov na lisice, ali je rasa bigl opet zapala u drugi plan, budući da je veća pasmina foks terijer preuzela ovu ulogu. Da nije bilo farmera iz Engleske, Irske i Velsa, koji su i dalje uzgajali biglove za lov na zečeve, ova rasa bi potpuno izumrla. Sredinom 1800-e, prečasni Filip Hanivud u oblasti Eseks (Engleska) osnovao je odgajivačnicu i ti psi se smatraju precima današnjeg, modernog bigla. Prečasni Hanivud pse je ugajao zbog njihovih lovačkih veština, a ne zbog izgleda.

Englez Tomas Džonson bio je odgovoran za uzgoj biglova koji su bili i atraktivne spoljašnosti, ali i dobrih sposobnosti. Otprilike u isto vreme, američki uzgajivači su ih počeli uvoziti iz Engleske, kako bi poboljšali izgled svojih pasa. Mnogi od njih odgajani su tako da imaju određenu visinu kako bi mogli uloviti i lisicu. Međutim, odgajivači iz Amerike su ipak želeli da oni budu manji i predviđeni za lov na zečeve.

Oko 1880-e godine, Vilet Randal je u Njujorku razvijao posebnu liniju biglova sa karakterističnim šarama (osnova je bela, sa vrlo velikim, trobojnim mestima). Bili su veoma popularni tokom 40-ih i 50-ih godina zbog svoje neverovatne brzine.

Američki kinološki klub (American Kennel club – AKC) i specijalni klub za biglove osnovani su 1884. godine. Iste godine, AKC je započeo registraciju pasmine. Godine 1916. pet članova nacionalnog bigl kluba kupilo je u zapadnom okrugu Loudoun (Virdžinija) zemljište veličine 508 hektara, radi održavanja terenskih ispitivanja. Muškarci koji su ga kupili formirali su korporaciju pod imenom „Institut korporacija za kupovinu i posedovanje zemljišta“, a zatim je dali u zakup Fondaciji instituta za održavanje imovine „Nacionalnog bigl kluba“, koji je danas lokacija mnogih njegovih aktivnosti.

Karakteristike

Pasminu karakteriše minijaturna građa, ali i velika snaga i izdržljivost. Glava im je duga, blago zaobljena, a njuška kockastog oblika. Imaju nos izraženih nozdrva, kao i okrugle i čvrste noge.Krzno im je srednje dužine, a oči smeđe ili boje lešnika. Normalnom visinom mužjaka smatra se raspon od 36 do 41 cm, a ženke od 33 do 38 cm. Težina se kod mužjaka kreće od 10 do 11 kg, dok su ženke, po pravilu, nešto lakše od 9 do 10 kg.

Naziv: Bigl

Zemlja porekla: Ujedinjeno kraljevstvo

Životni vek: 12-15 godina

Temperament: druželjubiva, nežna, odlučna, uravnotežena…

Boja: boja limuna sa belom, trobojna, smeđe-bela, crveno-bela, oranž-bela…

Visina: mužjak 36-41 cm, ženka 33-38 cm

Težina: mužjak 10-11 kg, ženka 9-10 kg

Temperament

Jako je teško odoleti njihovim očima boje lešnika, kao i nežnom, ljubaznom pogledu. Oni su veseli psi, društveni i nežni – karakteristike koje su i više nego uravnotežene naspram njihove lovačke prirode, koja je radoznala, odlučna i fokusirana na hranu. Imaju više različitih tipova vokalizacije – dosta su bučni, a njihovo lajanje se može definisati i kao zavijanje i mumlanje. Sa zavijanjem mogu početi kada vide neki plen ili kada, bez ikakvog razloga, požele da probude vaše komšije u 6 ujutru.

Budući da su ovi psi – psi čopora, dobro će se slagati kako sa ostalim životinjama, tako i sa ljudima, zavoleće svakoga sa kim dođu u kontakt i misliće da je svako njihov najbolji prijatelj.

Ono najvažnije što trebate znati o rasi, je to da je bigl u osnovi pravi lovački pas „njuškalo“. Nos je najbitniji deo njegove anatomije, a glava mu je uvek na zemlji, tražeći zanimljiv trag koji će pratiti. Bigl ima oko 220 miliona receptora mirisa, što ga čini izvanrednim tragačem. Njih je humorista Dejv Beri opisao kao „nos koji ima šape“. Zahvaljujući upravo tim svojim instiktima, bigla možete videti „uposlenog“ na mnogim aerodromima. 1984. godine, američki ministar poljoprivrede odlučio je da koristi veštine ove pasmine kako bi smanjio količinu prokrijumčarene hrane na međunarodnom aerodromu u Los Anđelesu. Ovaj eksperiment postigao je veliki uspeh.

Zbog toga što su mali, prijateljski nastrojeni i slatki, nisu zastrašivali čak ni one koji se plaše pasa, a sa svojim super moćima koje poseduju njihovi nosevi, mogu biti istrenirani da namirišu tačno određene namirnice. Danas, pripadnici „Bigl brigade“ uspešno „patroliraju“ na više od 20 međunarodnih aerodroma u Sjedinjenim Američkim Državama.

Iako su se razvili i u drugim poljima rada, oni ipak ostaju najbolji u svom prvobitnom „poslu“ – lovu na male životinje.

Zbog svoje veličine i blagog temperamenta, dobro se prilagođavaju životu u stanu, ali samo ako su njegovi ljudi spremni da ga šetaju bez obzira na vremenske uslove. Ukoliko je to moguće, biglu je potrebno svakodnevno vežbanje u trajanju od oko sat vremena. Kada ga ostavite samog, a da prethodno ne istroši svoju energiju, može postati destruktivan. Ako ga, pak, ostavite samog u dvorištu, sigurno će naći sebi neku zanimaciju (zavijanje, kopanje rupa, bežanje).

Mogu biti izuzetno teški što se tiče dresure. Neki tvrde da je potrebno i do godinu dana kako bi se obučio jedan bigl. Ono što vam može pomoći u tome i što se svakako preporučuje je dresura uz pomoć kaveza, ali se dobro raspitajte kod profesionalnog dresera kako se ovakav vid socijalizacije izvodi.

Najčešći razlog što psi ove rase bivaju masovno napušteni od strane ljudi je to što njihovi vlasnici ili komšije bivaju umorni od konstantnog lajanja. Ako uzimate bigla, budite spremni i naoružajte se velikim strpljenjem kako biste svog ljubimca dobro izdresirali i iskontrolisali prekomerno lajanje i zavijanje. Ali, imajte na umu činjenicu da pas nije igračka, već odgovornost i da morate uložiti mnogo napora u rad sa njim.

Biglovi su, nažalost, meta mnogim lopovima koji ih kradu, a zatim prodaju istraživačkim laboratorijama u kojima bivaju mučeni surovim metodama. Stoga, neka vaš bigl bude pod konstantnim nadzorom i nikako nemojte zaboraviti da ga čipujete.

Obzirom da mu je lov u krvi, lako se može desiti da ga ponese neki miris i da odluta za njim. Njihovi nosevi kontrolišu njihov mozak, a ako namirišu nešto zanimljivo, ništa im drugo neće biti interesantno.

Iako nežni i ljubazni, u svojoj genetici nose i nezavisnu, tvrdoglavu crtu. Za socijalizaciju se preporučuje obuka poslušnosti, ali za nju morate naći odgovarajućeg dresera koji dobro poznaje narav lovačkog psa i koji će koristiti hranu kao nagradu za dobro obavljen postupak (retko koji bigl može odoleti poslasticama). Dakle, odlično reaguju na pozitivne kritike, dok se će se kod oštrih kritika bigl jednostavno „isključiti“.

Možda se sećate čuvenog crtanog filma „Snoopy“, čiji je lik napravljen upravo po uzoru na ovu rasu i koji, tokom svojih dogodovština, retko kada može odoleti činiji sa hranom. Često će se prejedati ukoliko mu to dozvolite, pa zato osigurajte vaše namirnice da budu van njegovog domašaja i da su vam kuhinjski ormari dobro zatvoreni. U suprotnom, vaš bigl će pronaći put do njih koristeći svoje izvanredno čulo mirisa. Takođe, svoju posudicu će dobro čuvati, pa zbog toga naučite decu da mu ne prilaze dok jede, ne diraju ga ili ne pokušavaju mu oduzeti jelo. Kako stare, mogu postati lenji i vreme provoditi izležavajući se i jedući, pa zato pazite da ne dođe do gojaznosti.

Oni nikako nisu dobri psi čuvari jer, kao što smo već pomenuli, poseduju ogromnu količinu ljubavi i poverenja prema svakom koga sretnu. Stalno će vas zasmejavati, ali ponekad i rasplakati svojim nevaljalim ponašanjem.

Hrana je definitivno najbolji način da ga izdresirate, ali za dobro ponašanje potrebna je pravovremena dresura, kao i izlaganje vašeg bigla različitim zvukovima, situacijama, ljudima, da bi kada poraste, postao dobro formiran pas.

Ako imate bigla, pod obavezno morate imati i dobro ograđeno dvorište. Kada ga šetate po nepoznatim mestima, mora biti na povocu i pod vašim konstantnim nadzorom. Kao što smo već pomenuli, on je po prirodi lutalica, pa ako vam i pobegne, u pronalaženju može dosta pomoći mikročip, kao i ogrlica sa vašim podacima.

Mnogi ljudi koriste podzemne, električne ograde, ali ovo neće sprečiti druge životinje da vam ulaze u dvorište. Pored toga, ako bigl bude „omamljen“ nekim mirisom, lako se može dogoditi da, praćen njim, dođe do struje i doživi elektrošok.

Odrasli biglovi imaju dosta energije i uživaće u svim aktivnostima sa vama, od šetnje poljem do jutarnjeg džoginga. Ipak, ne preterujte sa velikim umaranjem psa, barem dok ne napuni 18 meseci.

Bigl je zaista pasmina posebna po mnogo čemu. Nije slučajno da je poznati crtani junak Snoopy stvoren baš po ovoj rasi, koja je simbol prijateljstva i beskonačne ljubavi prema čoveku. Iako mu nikada ne možete uzvratiti to koliko vam on pruža, potrudite se da mu barem delićem pokažete koliko ga volite. On neće tražiti mnogo – samo da mu date svoje celo srce.

Zdravlje

Neće svi biglovi dobiti sva ova oboljenja, ali ukoliko razmatrate ovu rasu, bilo bi dobro da preventivno budete upoznati sa njima.

Intervertebralna bolest pršljenova – kičmena moždina okružena je kičmenim stubom, a između kostiju kičmenog stuba nalaze se intervertebralni pršljenovi koji rade poput amortizera i na taj način omogućavaju normalno pomeranje pršljenova. Pršljenovi se sastoje iz dva sloja – spoljašnjeg (vlaknastog) sloja i unutrašnjeg sloja koji je nalik želeu. Bolest intevertebralnog pršljena nastaje kada se taj unutrašnji sloj potisne u kičmeni kanal i počne pritiskati kičmenu moždinu.

Kompresija kičmene moždine može biti minimalna, uzrokujući bol u vratu ili leđima, ili može biti ozbiljna, uzrokujući gubitak osećaja, paralizu, nekontrolisano vršenje nužde. Oštećenja uzrokovana kompresijom kičme mogu biti nepovratna. Lečenje se bazira na nekoliko faktora, uključujući lokaciju bolesti, težinu i dužinu vremena između povrede i lečenja. Hirurška intervencija nije uvek uspešna, ali je često potrebna kako bi se smanjio pritisak na kičmenu moždinu.

Displazija kukova je nasledno oboljenje koje predstavlja nepravilan razvoj kukova, kada je koštani, brzorastući deo kuka „labav“, tj. kada nije dovoljno učvršćen mišićima, tetivama, ligamentima… Displazija kukova je nasledna, ali se može pogoršati dejstvom određenih faktora kao što su brz rast usled nepravilne ishrane, gojaznost, kao i neke povrede nastale usled skakanja ili pada.

Neki psi imaju simptome poput hramljenja ili bola u jednoj ili obe zadnje noge, dok drugi neće imati nikakve simptome. Kako pas stari, može se razviti artritis. U konsultaciji sa veterinarom, znaćete koji je najbolji vid lečenja vašeg ljubimca – to mogu biti lekovi, pa čak i hirurška intervencija. Pse sa displazijom ne treba dalje ugajati.

Cherry eye predstavlja oftalmološko oboljenje u kome žlezda izviruje ispod trećeg kapka i deluje poput višnje u uglu oka. Vaš veterinar će morati da ukloni tu žlezdu.

Glaukom  – ovo je veoma bolno stanje usled kojeg pritisak u oku postaje neverovatno veliki. Oči neprekidno stvaraju i ispuštaju tečnost, a ukoliko se ta tečnost ne drenira pravilno, pritisak unutar oka povećava prozrokovanje oštećenja očnog nerva i rezultira gubitkom vida i slepilom.

Postoje dva tipa glaukoma. Primarni glaukom, koji je nasledni i sekundarni glaukom koji je posledica zapaljenja, tumora ili povreda. U većini slučajeva, glaukom prvo utiče na jedno oko, koje će biti crveno, suzno, razroko i delovaće bolno za vašeg psa. Proširena zenica neće reagovati na svetlost, a prednji deo oka će imati beličastu, a nekad skoro plavu zamagljenost. Nekad čak i uz lečenje (operacija, lekovi, zavisi od slučaja) može doći do gubitka vida i slepila.

Progresivna atrofija mrežnjače predstavlja degenerativni poremećaj očiju koji, na kraju, uzrokuje slepilo usled gubitka fotoreceptora na zadnjem delu oka. Ovo oboljenje je otkriveno mnogo pre nego što su psi počeli pokazivati bilo kakve znake slepila.

Ipak, uz korišćenje njihovih drugih receptora, ovakvi psi mogu živeti apsolutno srećnim životom, samo mu vi pomozite i trudite se da ne menjate raspored nameštaja često, kako bi se navikao na postojeću okolinu. Svaki odgovoran odgajivač će imati potvrdu od oftalmologa, a ukoliko se kod psa pojavi ovo oboljenje, takvi psi se neće dalje uzgajati.

Distihijaza predstavlja poremećaj usled kojeg dolazi do abnormalnog rasta trepavica iz otvora lojnih žlezda, koje „štrče“ duž ivice očnog kapka. Zbog ovog dolazi do iritacije oka, a vi ćete primetiti da vaš pas žmirka ili trlja oko. Distihijaza se tretira hirurški, tako što se višak trepavica zamrzava tečnim azotom, a zatim se uklanjaju. Ovaj tip operacije naziva se krioepilacija i radi se pod totalnom anestezijom.

Epilepsija  je neurološka bolest koja može, ali i ne mora biti, nasledna. Postoji idiopatska i simptomatska epilepsija.  Napade ćete prepoznati neuobičajnim ponašanjem psa, brzim trčanjem  kao da ih neko juri, posrtanjem, skrivanjem. Karakteristike delimičnog napada su kočenje, zabacivanje glave, povraćanje, grčenje celog tela, nemogućnost da pas guta, što rezultuje pojavljivanjem bele pene na ustima. Pri većem napadu, pas gubi svest.

Napad može potrajati od par minuta do 48 sati. Kada je reč o napadu koji traje kraće, pas će se posle toga ponašati normalno, dok će u drugom slučaju biti dezorijentisan i uznemiren. Napade je zaista strašno i stresno gledati, ali dugoročne prognoze za idiopatsku epilepsiju su dobre i zato ukoliko primetite bilo koji od ovih simptoma, odvetite svog psa hitno veterinaru, kako bi što pre počeo sa adekvatnom terapijom.

Hipotiroidizam je poremećaj rada štitne žlezde. Smatra se da je ovo oboljenje odgovorno za stanja kao što su epilepsija, alopecija (gubitak kose), gojaznost, letargija, hiperpigmentacija, piodermija i druga kožna oboljenja. Leči se lekovima i redukcijom ishrane.

Beagle dwarfism ili patuljasti rast je stanje u kome je pas manji od normalnog. Ovo stanje može ili ne mora biti praćeno drugim fizičkim abnormalnostima, kao što su izuzetno kratke noge.

„Kineski bigl sindrom“ (CBS – Chinese beagle syndrome) – ovo je stanje koje karakteriše široka lobanja i kose oči. Pas obično raste normalno. Često, psi sa CBS-om imaju srčane bolesti, kao i abnormalnost šapa.

Luksacija patele predstavlja oboljenje uobičajno kod malih pasa. Ovo oboljenje izaziva hromost, tj. šepanje kako kod malih, tako i kod velikih rasa. Do nje dolazi kada patela „isklizne“ iz svog ležišta prema unutrašnjoj strani kolena.

Nega

Luksacija može biti medijalna i lateralna. Medijalna se najčešće javlja kod malih pasa, a lateralna kod velikih, iako u svemu, naravno, ima izuzetaka. Medijalna luksacija patele smatra se genetskim, tj. urođenim oboljenjem, pa tako pse sa ovom bolešću ne treba dalje uzgajati. Iako se javlja od rođenja, simptomi se manifestuju znatno kasnije.

Ona može dovesti čak i do artritisa (degenerativna bolest zgloba). Postoje 4 faze luksacije patele. U prvoj fazi javlja se hramljenje, dok se u četvrtoj fazi preporučuje hirurški zahvat, kako ne bi došlo do štećenja zgloba.

Ukoliko kupujete psa, savetujemo vam da pronađete dobrog i ozbiljnog odgajivača, koji će vam pokazati da su roditelji šteneta testirani na određena oboljenja. Što se tiče rase bigl, tražite potvrdu da su psi testirani na displaziju kuka, lakta, hipotiroidizam, Von Vilbrandovo oboljenje, kao i potvrdu oftalmologa da su oči u normalnom stanju.

Standard vezan za boju pasmine prihvata sve nijanse. Ipak, najčešće šare su trikolor sa crnim delom na leđima, bele noge, grudi, stomak i beli vrh na repu, kao i jarko-žuta boja na glavi i leđima. Druga najčešća kombinacija boja je crvena i bela. Bez obzira na boju, oni obično imaju belo na vrhu repa, kako bi ih lovci lakše uočili kada love po visokoj travi. Imaju glatko, gusto, dvoslojno krzno, otporno na kišu.

Četkanje im je potrebno barem jednom nedeljno, kako bi se uklonila podlaka tako da dlaka može normalno da raste. Linjaju se, ali budući da imaju kratku dlaku, to zaista nije primetno. Najviše se linjaju u proleće, budući da im zimi dlaka postaje deblja.

Ne zahtevaju često kupanje jer su jako čisti, uz izuzetak kada ih morate okupati ako se uvaljaju u nešto neprijatnog mirisa.

Pošto im vazduh u ušima ne cirkuliše dovoljno, jako često imaju ušne infekcije. Najmanje na svake dve nedelje ih proveravajte, a ukoliko primetite da vaš bigl trese glavom ili češe uši, odmah ga odvedite veterinaru. Posebno pripazite da im ne uđe voda ili neka druga tečnost.  Obrišite uši jednom nedeljno pamučnom vaticom natopljenom PH uravnoteženim sredstvom za čišćenje ušiju. Ne ubacujte ništa u ušni kanal, već samo očistite uho spolja.

Zube im perite dva ili tri puta nedeljno, kako biste uklonili kamenac i sprečili nastanak bakterija. Svakodnevno pranje je još bolje jer tako sprečavate bolesti desni i loš zadah.

Nokte secite po potrebi, najbolje jednom ili dvaput mesečno. Ako čujete njene nokte dok korača po podu, to znači da su predugački. Kratki nokti održavaju šape u dobrom stanju i sprečavaju bol i povrede kod vašeg ljubimca. Ali, budite oprezni – psi na noktima imaju krvne sudove, pa ukoliko ih suviše skratite može doći do krvarenja. Ako niste sigurni kako da to uradite, najbolje je da ljubimca odvedete veterinaru, kako ga pri sečenju noktiju ne biste nenamerno povredili.

Dva bitna faktora kod pasa su proveravanja šape (gde su osetljivi) i usta. Nemojte zaboraviti da vi mnogo toga možete učiniti, kako biste sprečili određena stanja.

Dok četkate bigla, obratite pažnju da li ima neke rane, osip ili znake nekih infekcija kao što su crvenilo, osetljivost ili upala kože, ušiju, nosa, usne duplje, očiju i šapa.

Oči trebaju biti čiste, bez crvenila. Ove provere će vam, svakako pomoći, da neke zdravstvene probleme blagovremeno uočite  i tako pomognete svom ljubimcu.

Ishrana

Bitno je da znate i da se dobro informišite o hrani koju uzimate jer je za svaku od njih najbitnije da pas dobija dovoljno izbalansiran unos proteina, minerala, vitamina i masti.

Koliko odrasli pas jede, zavisi od njegove starosti, metabolizma, veličine i nivoa aktivnosti. Kao i ljudi, tako su i psi individue za sebe. Logično je da će pas koji je aktivniji dobijati drugačiju vrstu hrane od psa koji se ceo dan izležava.

Uglavnom, kada kupujete granule, ukoliko ne uzimate džak na kome, po kilaži, piše preporučena dnevna doza, pitajte prodavca u Pet shopu, da vam kaže koju količinu biste trebali da mu dajete, naspram njegove težine i starosti.

Čuvajte i održavajte mu dobru kilažu merenjem hrane i nikako mu ne ostavljajte punu posudu tokom celog dana. Ako psu možete videti rebra, on je neuhranjen,  a ukoliko se rebra ne vide, ali ih osetite dodirom bez pritiska, pas ima normalnu težinu. Ukoliko su oko rebra slojevi sala, vaš pas mora ići na dijetu.  Za više informaciju o ishrani, najbolje je da se raspitate kod veterinara i na taj način budete sigurni koja je hrana najbolja za vašeg bigla.

Biglovi su pravi, mali lopovi za hranu. Svakodnevno će pretraživati vaš špajz ili kantu za smeće ukoliko im se za to ukaže šansa, a u svojoj proždrljivosti idu do te mere da se može dogoditi da pojedu čak i sopstven izmet.

Slaganje sa decom i ljubimcima

Biglovi su izuzetno vezani za sve članove porodice, a naročito za decu. Ipak, često u igri znaju biti nespretni, pa interakciju između bigla i male dece mora kontolisati neko stariji. Takođe, bigl voli imati stvari u ustima, pa se tako može desiti da zgrabi vašu ili ruku vašeg deteta, kako bi se poigrao. Oni ovo rade iz čiste zabave, ali uz blagovremenu i dobru dresuru, znaće da ovakvo ponašanje nije dozvoljeno.

Naučite svoje dete da nikada ne vuče psa za uši ili rep, da se ne približava ijednom psu dok jede ili spava, niti da mu pokušava oduzeti činiju sa hranom. Bez obzira koliko je pas prijateljski nastrojen, sa malom decom nikada ne treba ostajati nasamo, upravo zbog mnogih nepredviđenih situacija. Uvek nadgledajte psa i malo dete. Nijedan pas, ma kako bio prijateljski nastrojen, ne treba biti ostavljan sam sa malim detetom.

Budući da je ova pasmina genetski predodređena da bude deo čopora, jako će uživati ako je u društvu. Još jedan pas ili mačka, biće njen idealni kompanjon kada ste odsutni.

Kao što je pomenuto, biglovi su, nažalost, u velikom broju meta švercera pasa. Nije redak slučaj da se krijumčare i koriste za razna, surova ispitivanja. Više puta se dogodilo da su iz mnogih laboratorija za testiranje spaseni biglovi, pa stoga budite vrlo oprezni i nikada ne puštajte vašeg bigla bez nekog nadzora.

Sponzorisano:

Povezani postovi