Bokser

Bokseri (engl. Boxer) su prvobitno bili odgajani da budu psi čuvari, srednje veličine. Danas, većina njih su najverniji prijatelji i nežni, porodični saputnici.

Ovaj članak sadrži sledeće sekcije:

Poreklo

Preci boksera nazivali su se nemački Bullenbeisser psi (potekli od mastifa) i psi rase buldog. Bullenbeisser vrsta godinama je korišćena u lovu na medvede, divlje svinje i jelene. Njen jedini zadatak bio je da uhvati i drži plen dok ne stignu lovci. Vremenom, ovi psi su na posedima izgubili svoju namenu, pa su ih počeli koristiti poljoprivrednici i mesari za čuvanje i pretovar stoke.

Bokser kakvog znamo danas razvijen je krajem 19. veka. Čovek iz Minhena, George Alt, ukrstio je ženku Bullenbeisser-a tigraste boje koja se zvala Flora sa psom nepoznatog porekla. U leglu je bio žućkasto-beli mužjak nazvan Lechner’s Box. Veruje se da je ovo bio početak loze boksera koji nam je poznat i u današnje vreme. Taj mužjak bio je uparen sa Florom, a jedan od štenaca bila je ženka po imenu Alt’s Schecken. Ona je registrovana kao rasa Bierboxer ili moderni Bullenbeisser.

Ženka Schecken je zatim ukrštena sa engleskim buldogom (Tom), a njihovo štene pas Flocki postao je prvi bokser koji je ušao u nemačku knjigu o poreklu rasa, pobedivši na minhenskoj izložbi održanoj specijalno za ovu pasminu. Flocki-jeva sestra bila je još uticajnija spojivši se sa Piccolo von Angertor-om, unukom Lechner’s Box-a. Njihovo štene, ženka Meta von der Passage, smatra se začetnicom vrste, iako nije imala toliko sličnosti sa modernim bokserom.

John Wagner, autor knjige „The boxer“ (prvi put objavljene 1939.) rekao je o njoj sledeće: „Meta von der Passage odigrala je najbitniju ulogu kao jedna od pet najvažnijih predaka pasmine. Svi kvalitetni primerci mužjaka ove loze vodili su direktno do nje. Bila je jake, niže građe, šareno-bela, sa izraženom vilicom. Kao kuji namenjenoj za parenje retko ko joj može parirati. Štenci su joj bili izuzetnih i retkih kvaliteta.

Godine 1894., trojica Nemaca Roberth, Konig i Hopner odlučili su da stabilizuju rasu i prikažu je na izložbi pasa. To je i učinjeno u Minhenu 1895-e, a naredne godine osnovan je prvi klub boksera.

Krajem 1890-e pasmina je postala poznata i u drugim delovima Evrope. Oko 1903, u SAD su uvezeni prvi primerci. Prva jedinka registrovana od strane Američkog Kinološkog kluba (1904.) zvala se Arnulf Grandenz.

Kada je izbio I svetski rat, bokseri su bili „zaposleni“ kao psi-glasnici, nosioci paketa, stražari i napadači. U SAD-u su postali popularni 1940-ih kada su ih vojnici pri povratku iz II svetskog rata doveli sa sobom. Zahvaljujući njima sa rasom se upoznalo dosta ljudi i ubrzo je postala omiljeni saputnik, čuvar i izložbeni pas.

1935-e osnovan je American boxer club. Danas se bokser nalazi na sedmom mestu među 155 rasa i sorti registrovanih od strane Američkog kinološkog kluba.

Karakteristike

Ovo su psi srednje veličine i jake, mišićave muskulature. Imaju ravna leđa, dubok grudni koš i proporcionalnu, blago zaobljenu lobanju. Karakteriše ih još i razvijena vilica, tamne oči i kratka dlaka pripijena uz telo. Visina mužjaka je od 57 do 63 cm, a ženke od 53 do 60 cm. Težina kod mužjaka varira od 27 do 32 kg, a kod ženke od 25 do 29 kg.

Naziv: Bokser

Zemlja porekla: Nemačka

Životni vek: 10 – 12 godina

Temperament: hrabar, razdragan, veseo, lojalan…

Boja: žuta, tigrasta

Visina: mužjak 57 – 63 cm, ženka 53 – 60 cm

Težina: mužjak 27 – 32 kg, ženka 25 – 29 kg

Temperament

Bokseri su veliki, mišićavi psi koji sa svojom glavom kvadratnog oblika deluju zaista impozantno, to jest tako je sve dok ih ne pogledate u oči i vidite čitavu refleksiju zabave i radosti života. Zbog svoje razigrane prirode i bezgranične energije, često ih nazivaju Petrom Panom među psima (Petar Pan je lik iz istoimenog crtanog filma koji je postao simbol večitog deteta koje nosimo u sebi).

Smatra se da nisu dovoljno sazreli čak do treće godine života, što znači da od svih rasa najduže ostaju „mladalačkog“ duha. Tipičan bokser je inteligentan, nestašan, pozoran i neustrašiv, ali u isto vreme i prijateljski nastrojen. Lojalan je porodici i uživa u igri sa njom, ali ume biti i tvrdoglav, naročito ako sa njim pokušate koristiti grube metode dresure.

Pri obuci pokažite doslednost, ali i učenje kroz zabavu. Boksere ćete najbolje vaspitati, ako im sve metode prikažete kao nešto interesantno (pozitivne metode u koje spadaju pohvale, nagrade, poslastice). Bitan savet – pre započinjanja učenja komandi dobro ih izmorite jer će biti bolje fokusirani na ono što želite od njih.

Ključ svega je strpljenje. Neki vlasnici ih vaspitavaju već od četvrtog meseca, a neki malo kasnije (od oko 7 meseci pa do godinu dana). Ako želite da nauče da obavljaju nuždu napolju, a ne u kući, konstantno ih izvodite po ustaljenom rasporedu i svaki put nagradite za dobro obavljen posao.

Kao i za svaku rasu, tako i za ovu važi da je pravovremena socijalizacija od ključnog značaja. Njihov temperament takođe igra veoma bitnu ulogu – ako vide da im popuštate stalno će pomerati vašu granicu.

Pošto su razdragani, pozdravljaće vas uz konstantno skakanje, pa ih zato na vreme (pre nego što postanu preveliki) pravilno dresirajte u smeru željenog ponašanja kako slučajno ne bi nenamerno povredili nekoga.

Uz minimalnu negu, kao i neverovatno strpljenje i nežnost koju pokazuju sa decom, ovi psi čine izvanredne porodične kompanjone sve dok im pružate potrebnu fizičku i mentalnu stimulaciju. Ako ste spremni da im obezbedite adekvatne vežbe u vidu šetnje ili trčanja, mogu se prilagoditi i životu u stanu, sve dok su u mogućnosti da budu blizu voljenih ljudi.

Da biste im održali mišiće u dobroj formi i zadovoljili njihovu potrebu za aktivnošću, planirajte igru ili šetnju barem dva puta dnevno po pola sata (duge šetnje, sportovi za pse i ostalo najbolji je način i da osigurate dobro ponašanje kod vašeg ljubimca budući da će kroz sve ovo moći da istroši svoju energiju i biće zadovoljan i ispunjen).

Njihovo kratko, sjajno krzno izuzetno je upečatljivo: žuto-smeđe ili tigrasto sa blistavo belim oznakama. Potpuno ili većinski bele jedinke nisu prihvatljive zbog genetskog gluvila koje je povezano sa belim psima. Mnogi imaju sečene repove i kupirane uši, onima kojima nisu kupirane, uši će visiti ka dole. Danas se mnogi vlasnici odlučuju da to ne čine jer, morate priznati, uvek je bolji i simpatičniji prirodni izgled.

Poznati su po velikoj ljubavi i odanosti koju pružaju. Često su nepoverljivi prema strancima, ali neće biti agresivni ukoliko im ne preti opasnost. Toliko su puni obožavanja prema ljudima, da nekad znaju da pomisle kako su jako mali, pa stoga neće biti neobično i ako pokušaju da legnu preko vas, samo da bi vam bili bliže.

Vlasnici boksera širom sveta posebno uživaju u klovnovskom ponašanju svojih ljubimaca. Veoma su živahni, veseli i energični. Često stavljaju šape poput mačaka na igračke, posude za hranu, pa čak i na svoje ljude.

Kada su uzbuđeni znaju izvoditi nešto poput plesa, okretanje tela u polukrug, slično obliku zrna pasulja, pa se zatim okreću u krug. Takođe, ako su uzbuđeni ili žele nešto, znaju prozvoditi specifičan zvuk. To nije klasično lajanje, već nešto poput dozivanja, kao da vam saopštavaju „hej, pogledaj me, obrati pažnju na mene“.

Gledanje njihovih igrarija predstavlja pravo zadovoljstvo. Toliko su nežni i srećni da će vam zasigurno izmamiti osmeh na lice, pogotovo ako počnu skakati (što jako vole da rade), obrtati se ili prevrtati preko glave kako bi vas zabavili.

Ali, nije sve u životu zabava i igra. Zbog snage i hrabrosti imaju široku primenu u vojsci i policiji, kao i u potragama i spasilačkom radu. Ako su specijalno obučeni da budu čuvari, činiće to odlično i obuzdaće uljeza na isti način kao što to rade mastifi. Takođe, briljiraju i u poslušnosti, agilnosti i schutzhund-u (zahtevno trodelno takmičenje koje testira pse na sposobnost praćenja, poslušnosti i zaštitničke sposobnosti).

Nikako ih ne smete ostavljati napolju na duži vremenski period. Njihova kratka njuška ne hladi efikasno vazduh tokom leta, a kratko krzno ne trpi hladnoću zimi.

Ovo doista nije pasmina za svakoga, ali ako volite velike pse koji uživaju u maženju, ne smeta vam što puno balave i glasno hrču, želite ljubimca koji će biti zabavan poput klovna, a istovremeno nežan sa decom, a pre svega ste spremni da svog boksera mentalno i fizički uposlite, ovo je definitivno pravi pas za vas.

Baš zbog vezanosti za vlasnike, nemojte ih zapostavljati ili ostavljati da žive izopšteni u dvorištu jer će jako patiti, a mogu postati i agresivni i destruktivni. Najbolje je da stanuju u kući, a da imaju dobro ograđen prostor gde će uživati u igri.

Neki primerci rase pokazuju veliku ozbiljnost, opreznost i budnost u svojoj ulozi čuvara, dok drugi pak ne ispoljavaju nikakve čuvarske instikte. Kada ne izigravaju ludorije, dostojanstveni su i samouvereni.

Zdravlje

U bolesti koje najčešće pogađaju ovu pasminu spadaju su kancer (bokseri su skloni mastocitomima, limfomima i tumorima mozga. Ako je vaš bokser svetle boje – obavezno mu na uši, nos i krzno stavite zaštitnu kremu kako ne bi oboleli od nekog oblika raka kože), aortna stenoza, kardiomiopatija kod boksera (stanje je nasledno), displazija kukova, hipotiroidizam, distrofija rožnjače, demodikoza, torzija želuca, alergije i gluvilo (koje najčešće pogađa bele boksere).

Nega

Bokseri imaju glatko, kratko krzno sa zategnutom kožom koja se prostire preko njihovog atletskog tela. Dolaze u dve boje: žuto-smeđa ili tigrasta, sa ili bez belih oznaka. Žuto-smeđi se kreću od svetlo smeđe do mahagoni boje. Kod tigrastih primeraka pozadina je žuto-smeđa uz prisustvo crnih pruga poput tigra.

Bele oznake obično se pojavljuju na stomaku ili nogama i ne bi trebalo da čine više od jedne trećine krzna, inače se to smatra neprihvatljivim na izložbama, ali se mogu takmičiti u poslušnosti i agilnosti. Prekomerno belog čini ih podložnijim zdravstvenim problemima kao što su rak kože i gluvilo. Odgovorni odgajivač ih neće dalje uzgajati kako se ne bi prenosili loši geni. Bokseri bez ijedne bele šare smatraju se običnim. Nekada su beli štenci na rođenju bivali eutanazirani, dok im danas nalaze dobre domovi gde će imati najvažniju ulogu – ulogu čovekovog najboljeg prijatelja.

Na licu imaju crno poput maske, ponekad sa belom trakom ili odsjajem, koji se nalazi iznad njuške, a između očiju. Pošto bokseri nemaju gen za crnu boju, nikada nećete videti takvu jedinku ove rase. U Velikoj Britaniji žuto-smeđi bokseri su intezivne boje i zovu ih „crvenim“.

Zahtevaju minimalno četkanje. Jako su čisti, svoje krzno održavaju redovno poput mačaka. Iako imaju kratku dlaku puno se linjaju, naročito u proleće. Jednonedeljno češljanje držaće opadanje dlake koliko – toliko pod kontrolom.

Kupajte ih po potrebi. Zubnu higijenu održavajte par puta nedeljno, a nokte secite 1-2 mesečno. Takođe kontrolišite kožu, uši, usnu duplju, nos, šape i oči.

Društvenost – Slaganje sa decom i ljubimcima

Bokseri obožavaju decu i odlični su za onu stariju. Međutim, za manju decu mogu biti previše nestašni i nenamerno ih, u igri, povrediti. Dobro će se slagati i sa ostalim životinjama (psi, mačke), naročito ako su zajedno odrasli.

Sponzorisano:

Povezani postovi