Boston terijer

Bostonski terijeri (engl. boston terrier) popularni su još od njihovog stvaranja, čemu ima nešto više od jednog veka. Prvobitno odgajani kao psi za borbe, danas su nežni, privrženi saputnici sa šarama koje izuzetno podsećaju na smoking, pa su, stoga i dobili naziv „američki džentlmeni“.

Ovaj članak sadrži sledeće sekcije:

Poreklo

Iako se svi slažu da je bostonski terijer nastao krajem 1800-ih u Bostonu (Massachusetts), potoje razne priče o tome kako je pasmina stvorena.

Jedna priča vodi do toga da su kočijaši tadašnjih bogatih porodica napravili rasu ukrštajući buldoge i sada izumrle, engleske bele terijere, kako bi stvorili pse za borbe. Drugi podatak je da je bostonac po imenu Robert C. Hooper 1865-e  uvezao iz Engleske mešanca buldoga i engleskog (belog) terijera koji se zvao Judge zato što ga je on podsećao na psa kojeg je imao u detinjstvu. Druga verzija je da je Hooper kupio Judge-a od gospodina – William O’ Brian-a 1870. godine.

Iako možda nikada nećemo saznati koja je priča istinita, činjenica je, zapravo, da je postojao pas Judge i da je od njega potekla vrsta koju danas znamo kao bostonski terijer.

Prema knjizi „The complete dog book“ Judge je bio vrlo lepo građen, težine oko 32 kilograma. Imao je tamno-tigrastu boju sa belim odsjajem na licu i glavom kvadratnog oblika.

Zanimljivo je to da je Judge samo jednom bio paren. Iz legla sa belom ženkom Burnett’s Gyp (Kate) čiji je vlasnik bio Edward Burnett, rodilo se muško štene koje se zvalo Well’s Eph. Po svemu sudeći, njihovi potomci nisu bili estetski prvilačni, ali su imali druge karakteristike kojima su se Hooper i njegovi prijatelji divili, tako da je uzgoj nastavljen.

Jedno od parenja bilo je sa ženkom Tobin’s Kate, koja je imala prilično kratku glavu. Bila je tigrasto-zlatne boje i posedovala prav, dugačak tri četvrtine, rep. Smatra se da su njihovi potomci spajani sa jednim ili više francuskih buldoga kako bi se stvorio temelj za bostonske terijere kakve znamo danas.

Ali, nisu odmah na početku imali ovaj naziv. Mnoštvo Eph-ovih potomaka nazivano je različitim imenima, uključujući nazive „bullet heads“ (glava oblika metka), bul terijeri okrugle glave, američki terijeri i bostonski buldozi.

Godine 1889. oko 30-ak vlasnika bostonskih bul terijera formiralo je „American Bull terrier club“, a jedinke su nazivali „psi okruglih glava“ i bul terijeri. Ovome su se usprotivili odgajivači bul terijera i buldoga. Pošto je ova nepredviđena situacija imala veliku povezanost sa tadašnjim Američkim kinološkim klubom (AKC) odgajivači su odlučili da je najbolje sve uraditi u diskreciji, pa su tada promenili ime kluba u „Boston Terrier club“, u čast mesta odakle je pasmina potekla.

Od strane AKC-a priznata je 1893. godine. Bostonski terijer bio je jedan od prvih „nesportskih“ rasa koja je odrastala u SAD-u i prva od 10 pasmina poreklom iz Amerike, koju je priznao AKC.

Na početku, boje i oznake rase nisu se smatrale važnim. Pored toga što su jedinke ispunjavale sve standarde koje je ustanovio AKC, bilo je dosta nedoslednosti. Nakon nekoliko godina pažljivog odgoja kako bi se ustanovio tip – razvijen je bostonski terijer kakvog znamo danas. Tokom 1900-ih, prepoznatljive oznake i boje, koje čine suštinsku karakteristiku rase, bile su pažljivo opisane u standardu.

U SAD- je vrlo brzo postao popularan, a 1915. ovo je bila najpopularnija pasmina. U top 10 najpopularnijih rasa ostala je do 1960-ih godina.

Holivudske glumice i glumci obožavali su ove terijere. Navodi se da je filmska zvezda Pola Negri, ljubavnica Rudolph-a Valentina, svuda sa sobom vodila svog ljubimca Patsy, pa čak i u restorane i noćne klubove. Kada je jedan od restorana odbio da je primi sa psom, zarekla se da više nikada u njega neće kročiti. Još jedna poznata ličnost koja je imala bostonskog terijera Patsy bila je kolumnistkinja Louella Parsons.

Maskota bostonskog univerziteta (Boston University) je bostonski terijer Rhett. Ovu „maskotu“ imaju i sledeći univerziteti: „Wofford College“ u Južnoj Karolini i „Redlands High school“ u Kaliforniji.

Karakteristike

Ovaj pas je mali, ali snažan i specifičan po svom kvadratnom izgledu. Skladne je građe, ima elegantno držanje i određenu vrstu smirenosti koju nosi u sebi.

Grudni koš mu je širok, leđa kratka, a rep može biti pravi ili uvijen i postavljen je nisko (kupiranje je zabranjeno). Uši podsećaju na one kao kod slepog miša, oči okrugle i tamne boje daju mu izvanredan izgled. Ima elegantno, sjajno, ravno krzno sa oštrim, belim oznakama koje podsećaju na smoking – jedan od razloga što je i dobio ime „američki džentlmen“. Visina se kreće od 38 do 43 cm, a težina od oko 4,5 do 11 kg.

Naziv: Bostonski terijer

Zemlja porekla: Sjedinjene Američke Države (Massachusetts)

Životni vek: 13 – 15 godina

Temperament: razdragan, pametan, druželjubiv…

Boja: crno-bela, tigrasto-bela, seal & white

Visina: 38 – 43 cm

Težina: od oko 4,5 – 11 kg

Temperament

Bostonski terijer je možda prvobitno bio odgajan za borbe, ali je danas karakterno totalno drugačiji. „Mali, američki džentlmen“, kako je u 19. veku nazvan, definitivno je saputnik, a ne borac, premda mužjaci mogu biti malo teritorijalni ako njihov posed zaokupiraju drugi psi.

Poznat je po visokoj inteligenciji. Njegov živahni, lojalni temperament čini ga jako privrženim mada nekada tvrdoglavost i hiperaktivnost koju poseduje može iznervirati vlasnike. Međutim, kada vas pogleda svojim krupnim, tamnim očima sve mu, u trenutku, biva oprošteno.

Bostonski terijeri imaju široku, ravnu njušku i lice bez nabora. Spadaju u grupu pasa koji se nazivaju brahikefalični – brachycephalic (brachy znači kratak, a cephalic znači glava). Kao i kod drugih brahikefaličnih pasa, tako je i kod njih donja vilica proporcionalna sa telom, a gornja je kratka i čini da lice deluje kao da je spljošteno.

Držanje im naširoko prevazilazi veličinu. Imaju blago zakrivljeni vrat, širok grudni koš i četvrtasti oblik tela.

Mala veličina i živahna priroda čine ih predivnim ljubimcima i porodičnim pratiocima. Vole decu i uveseljavaju ljude svih uzrasta svojim ludorijama i jedinstvenošću, kao i dopadljivim ponašanjem. Iako živahni, nemaju prekomerne potrebe za vežbanjem. Relativno su neaktivni u zatvorenom prostoru pa su zato pogodni za stanove, ljude bez dvorišta, kao i starija lica. Nežni su, čak i temperamentni, ali je u njima ostalo još žustrog karaktera koji nose od svojih predaka terijera.

Psi sa kratkom njuškom mnogo teže hlade vazduh koji ulazi u pluća od onih sa dugom njuškom, pa su samim tim i podložniji toplotnim udarima. Isto tako, bostonski terijeri zbog kratkog krzna ne podnose zimu, tako da čak i u umerenim klimatskim uslovima jedinke ove rase morate držati unutra. Uživaće u zajedničkim šetnjama i igrarijama, ali ovo je definitivno vrsta predviđena za život u kući. Takođe, kratki „nosevi“ čine da jako šmrkću, balave i glasno hrču.

Skloni su respiratornim smetnjama, pa im nikako ne vucite ogrlicu ukoliko želite da ih sprečite u nečemu ili pokažete da nešto ne trebaju da njuše.

U zavisnosti od tipa ishrane, mogu biti skloni nadimanju, pa ukoliko vam smeta da ljubimac ispušta gasove, ovo nije rasa za vas. Zbog krupnih i izbočenih očiju skloni su povredama rožnjače, stoga budite pažljivi kada se igrate sa njima ili ih vodite u šetnju.

Budući da imaju veliku glavu, a malu karlicu, kujama uopšte nije lako da se oštene. Ukoliko razmišljate o parenju budite svesni da pored potencijalnih problema pri okotu koje zahtevaju carski rez, štenci boston terijera obično nisu veliki (nisu retka legla od samo jednog šteneta). Da biste od odgovornog odgajivača dobili psa, možda ćete morati da čekate mesecima.

Iako su obično nežni i tihi, bez sklonosti ka lajanju i agresiji, kao što smo već pomenuli, mužjaci mogu imati tendenciju da budu oštriji prema drugim psima koji im uđu na teritoriju. Proždrljivi su, pa morate dosta paziti na kilažu i postarati se da ne postanu gojazni.

Upornost i istrajnost su glavni aduti u metodama obuke jer ovi terijeri umeju biti tvrdoglavi. Jako su osetljivi na ton vašeg glasa, a kažnjavanje će ih demotivisati, pa zato primenjujte samo pozitivne i ohrabrujuće tehnike dresure (nagrade, pohvale, igranje). Za kućnu obuku preporučuje se trening uz pomoć kaveza, iako zapamtite – nikada psa ne ostavljajte predugo u njemu jer kavez ne treba biti zatvor, već način vaspitavanja. O ovome se najbolje raspitajte kod nekog stručnjaka za dresuru. Što važi za sve, važi i za ovu pasminu – rana i ispravna socijalizacija od suštinskog je značaja za njihovo dalje ponašanje.

Zdravlje

Bostonski terijeri najčešće oboljevaju od sledećih bolesti: katarakta, cherry eye, luksacija patele, šumovi na srcu, gluvilo, tumor mozga, alergije, povratno kijanje i megaezofagus.

Nega

Večito prvi na listi najbolje „obučenih“ bostonski terijer na sebi „nosi“ glatko, prefinjeno krzno koje dolazi u tri boje: crna, seal (izgleda poput crne, ali na sunčevoj svetlosti ima crvenkasti odsjaj) i tigraste.

Budite jako oprezni pri odabiru odgajivača jer će vam mnogi od njih nuditi psa „retkih boja“ . Bostonski terijeri nikada nisu jednobojni (crni, sivi, beli…). Nepridržavanje standarda rase upozoravajući je znak sumnjivog uzgajivača.

Vrlo ih je lako održavati. Dovoljno je jednonedeljno četkanje čvrstom četkom i kupanje sa suvim, puderastim šamponom i vlažnom krpom (standardno kupanje obavljajte po potrebi). Zbog velikih i istaknutih očiju, svakodnevno čistite lice i proveravajte oči zbog znakova iritacije i crvenila. Linjaju se minimalno, a to se lako drži pod kontrolom redovnim održavanjem dlake.

Brinite redovno o higijeni zuba i usne duplje, sečenju noktiju, kao i o ušima koje su podložne infekcijama. Poseban značaj pridajte šapama, koje spadaju u osetljivu tačku, a svojim ljubimcima pregledajte i kožu, nos, oči.

Društvenost – Slaganje sa decom i ljubimcima

Obožavaju decu i zajedno čine savršene kompanjone i prave prijatelje. Dovoljno su mali da ih ne obore, a opet dovoljno veliki da se sami ne povrede lako.

Generalno se dobro slažu i sa psima i sa mačkama, osobito ako su zajedno odrasli.

Sponzorisano:

Povezani postovi