Kovrdžavi bišon

Kovrdžavi bišon (engl. Bichon frise) je vesela, mala rasa sklona nestašlucima i prepuna ljubavi prema drugima. Sa svojim crnim očima i čupavim belim krznom mnogima deluje poput plišane igračke. I sigurno neće proći puno vremena, dok ne shvatite da je on vaš najveseliji i najslađi saputnik.

Ovaj članak sadrži sledeće sekcije:

Poreklo

Kao kod mnogih pasmina, tako je i kod ove poreklo prilično nepoznato. Postoji uverenje da je bišon potekao od vrste Barbet (srednje veličine), a da je reč bichon izvedena iz barbichon, što je deminutiv od reči barbet. Barbichon porodica pasa uključuje bišone, bolonjske pse (uzgajani u severnoj Italiji blizu grada Bolonje), tulearsku rasu – Coton de Tulear (potekli sa afričke obale na ostrvu u blizini Madagaskara), havanezere (poreklom sa Kube) i maltezere (sa ostrva Malta). Svi su poreklom sa Mediterana i imaju sličan izgled i karakter.

Najraniji podaci o kovrdžavim bišonima datiraju iz 14. veka, kada su francuski mornari sa Tenerifa doveli pse u svoju domovinu. Smatra se da su dovedeni od strane trgovaca koji su koristili feničansku trgovačku maršutu, dakle, da je ova rasa prvobitno nastala u Italiji.

Neki istoričari, pak, veruju da su španski moreplovci doveli pasminu na Tenerife, a da su ih u 14. veku italijanski mornari (pre nego francuski) vratili na kontinent. Prema ovoj verziji priče, kada je 1500-ih Francuska okupirala Italiju mnoge primerke rase poveli su nazad u Francusku kao ratni plen.

Bez obzira na to kako su stigli u Evropu, brzo su postali omiljeni među plemstvom. Bili su popularni na kraljevskim dvorovima za vreme vladavine francuskog kralja Francis-a I i engleskog kralja Henry-a III u 16. veku. Kralj Henry je toliko voleo svoje pse da ih je nosio u posebnoj korpi koja mu je visila oko vrata. Psi su postali obožavani i u španskim kraljevskim porodicama, pa čak i među slavnim slikarima kao što je bio Francisco de Goya, koji ih je naslikao na svojim delima.

Interesovanje je bilo jako i tokom vladavine Napoleona, a onda je počelo da jenjava sve do kasne 1800-te. Do tada se smatralo da je ovo običan pas, koji može izvoditi cirkuske trikove i biti obučavan da pomaže slepima. Da nije bilo njegove inteligencije i privlačnosti, pasmina bi verovatno izumrla tokom ovog perioda.

Međutim, nakon Prvog svetskog rata francuski odgajivači su se zainteresovali za bišone i radili na očuvanju istih. Zvanični standard za uzgoj usvojen je 5. Marta 1933. godine od strane „Société Centrale Canine of France“, a ovaj mališa je imao dva naziva: Tenerife i Bichon. Kasnije, iste te godine, vrstu je priznao međunarodni kinološki klub „Fédération Cynologique Internationale“ sa predsednicom Madame Nizet de Leemans, a naziv je promenjen u „kovrdžavi bišon“ (Bichon à poil frisé), tj. „bichon frise“. 18. Oktobra 1934., u studijsku knjigu francuskog kinološkog kluba upisan je prvi primerak.

Ovi psi su u Sjedinjene Američke Države prvi put dovedeni 1956., a godine 1975. AKC (Američki kinološki klub) osnovao je „Bichon Frise Club of America“.

Karakteristike

Ovaj beli čupavac nalik na najslađu igračku nateraće da se u njega zaljubite čim ga ugledate. Mali je, čvrste, kovrdžave dlake i bademastih očiju. Pogled mu je veseo i izražajan, a nos crne boje. Glava je mala i okrugla, uši spuštene, a noge kratke.

Visina mužjaka je od 23 do 30 cm, a ženke od 23 do 28 cm. Težina i kod mužjaka i kod ženke varira od 3 do 5 kg.

Naziv: Kovrdžavi bišon

Zemlja porekla: Francuska, Španija, Kanarska ostrva, Tenerife…

Životni vek: 12 – 15 godina

Temperament: privržen, veseo, senzibilan, razigran, nežan…

Boja: bela

Visina: mužjak 23 – 30 cm, ženka 23 – 28 cm

Težina: 3 – 5 kg

Temperament

Sa svojim kompaktnim telima, bejbi fejsom i pufnastim krznom, bišoni spadaju u veoma privlačnu rasu, čiji izgled upotpunjuje njihova živahna, dobronamerna narav. Često ih mešaju sa belim pudlama, zbog sličnosti u krznu.

Možda su mali, ali su itekako izdržljivi. Uprkos veličini, ne spadaju u grupu toy rasa, već su klasifikovani kao članovi nesportske grupe (non-sporting group).

Uvek su beli (iako štenci nekada mogu biti krem ili bledo žuti), sa crnim nosem i očima. Istaknuti vratovi daju im ponosit izgled, pun samopouzdanja, dok im se prekrasni repovi graciozno „vijore“ preko leđa.

Ako tražite predivnog prijatelja, ovo jeste rasa za vas. Vole igru, uvek su veseli (osim kada su predugo sami), a njihovo ponašanje odlikuje privrženost i nežnost.

Iz razloga što se ne linjaju kao ostali, topla su preporuka osobama koje pate od alergija. Ipak, pošto ne reaguju svi isto na bišone, pre nego što uzmete psa obavezno se konsultujte sa vašim alergologom. Ako imate problema sa alergijama provedite neko vreme u prisustvu odabranih životinja, kako biste videli svoju reakciju na njih.

Ako ih ostavljate same na duži vremenski period, znajte da će veoma patiti usled razdvajanja. Tako da, ukoliko konstantno puno radite, ovo možda nije pas za vas (da se razumemo – nijedan pas nije). Bišoni ne samo da vole, već moraju biti sa svojom porodicom. Dobro se prilagođavaju različitim životnim uslovima, sve dok je neko sa njima i uz njih. U slučaju usamljenosti i dosade postaju destruktivni, pa se nemojte začuditi ako zateknete pocepane i izgrižene stvari.

Mali su, pa su, samim tim, odlični za stanove, ali im je zbog količine energije  potrebna svakodnevna aktivnost, koja može uključivati igru i šetnje.

Dobro se slažu i sa ljudima i sa ostalim životinjama, ali će vas zasigurno upozoriti na dolazak stranaca.

Inteligentni su, sposobni za trening i obožavaju učiti trikove. Pri obuci, morate istovremeno biti čvrsti, ali i nežni. Oštre korekcije ponašanja i vikanje slomiće im srce, pa stoga, ne primenjujte ovakve tehnike. Mnogi treniraju svoje bišone u takmičenjima poslušnosti, agilnosti i skokovima. I psi i vlasnici uživaće u ovoj aktivnosti, a ovo je i dobar način da se zbližite sa ljubimcem. Druga aktivnost u kojoj su se pokazali odlični je terapijski rad. Zbog nežnosti i razdraganosti koju šire okolo, oni su savršeni terapijski posetioci staračkih domova i bolnica.

Pošto su pametni i lukavi, ako hoćete da vam budu najbolji saputnici preporučuje se obuka poslušnosti. Mogu biti teški za kućnu dresuru, pa se u ovim slučajevima savetuje učenje uz pomoć kaveza.

Baš zato što su mali i slatki, vrlo lako možete da se zanesete i da ih počnete previše štititi. Ovo je velika greška i obično dovodi do toga da pas bude razmažen, stidljiv ili uplašen. Čuvajte ga od nezgodnih situacija, ali mu „ukorenite“ i potrebno samopouzdanje kako bi znao da se nosi sa ljudima, životinjama i raznim situacijama. Iz svih tih razloga je ključna pravilna i blagovremena socijalizacija.

Bišoni su definitivno, u svakom smislu, očaravajući. Imaju crtu nezavisnosti, razigranu i veselu prirodu, vole da budu voljeni, uživaju kada su u centru pažnje, pa će kao takvi očarati sve redom – od grumera do veterinara.

Zdravlje

Najučestalija oboljenja kod kovrdžavih bišona su katarakta kod mlađih jedinki, displazija kukova, osetljivost na vakcine, luksacije patele, alergije i problemi sa bešikom.

Nega

Kovrdžavi bišon ima dvoslojno krzno, bele boje. Krzno je izdignuto od tela, što mu daje izgled nalik oblaku. Najbolji način šišanje je skraćivanje dlake tako da prati liniju tela, kako ne bi izgubio svoj prepoznatljiv izgled.

Bišoni imaju reputaciju kako se uopšte ne linjaju, što nije baš tačno. Sve životinje sa dlakom se moraju linjati, samo kod nekih je to više, a kod nekih manje izraženo. Međutim, kod jedinki sa dvoslojnim krznom mrtva dlaka ostaje zadržana za podlaku, umesto da pada po podu. Ukoliko ljubimca ne četkate redovno, dolazi do gubitka sjaja i zamršenosti dlake, što dalje dovodi do kožnih problema. Ova rasa je sklona infekcijama kože i alergijama, pa stoga nikada nemojte da zapustite vašeg psa.

Grumiranje uopšte nije tako jednostavno, pa ukoliko niste vešti, prepustite to profesionalcu. Ova pasmina je veoma zahtevna po pitanju održavanja. Moraćete izdvojiti puno vremena za kupanje i češljanje: četkajte ga najmanje dva puta nedeljno (pa i više), a kupajte kad god se njegovo lepo, belo krzno isprlja. Pre kupanja ga obavezno dobro raščešljajte, kako ne biste kasnije imali problema.

Uši mu redovno proveravajte jer se nekad može desiti da mu smeta dlaka koja raste unutar ušnog kanala (koja treba biti odstranjena). Ako primetite bilo kakav sekret, crvenilo, neprijatan miris ili da pas trese glavom i češe se po ušima, odvedite ga veterinaru kako biste utvrdili da nema neku infekciju uha.

Iako postoje mnoge knjige i uputstva, većina vlasnika se odlučuje da ljubimce prepusti rukama stručnjaka i to na svakih 4 do 6 nedelja. U sređivanje spada kupanje, četkanje, šišanje, sečenje noktiju i čišćenje ušiju.

Održavanje lica čistim i trimovanje veoma je bitno ne samo za izgled, već i za zdravlje bišona. Sluz i sekret iz očiju nagomilava se na dlaci koja raste okolo, a to može, ukoliko ne čistite redovno, dovesti do problema sa očima.

Mrlje od suza su česte, a javljaju se kao rezultat problema sa očima, pa čak i alergije na hranu. Pošto su bišoni skloni velikom broju očnih bolesti, najbolje je da, ukoliko primetite neke simptome, odmah nazovete veterinara. Kod njih se učestalo javlja i da im trepavice rastu prema očnoj jabučici ili očnim kapcima koji se izvrću ka unutra i uzrokuju da trepavice grebu oko.

Društvenost – Slaganje sa decom i ljubimcima

Bišoni su dobri, porodični psi i divni saputnici deci. Uživaće u zajedničkom društvu, igrama i sedenju u krilu. Vrlo su tolerantni kada je u pitanju dečija buka i graja. Ipak, štenci ove pasmine su osetljivi i sićušni, pa morate strogo paziti ukoliko ih drže jako mala deca. Svakako, svaki kontakt između male dece i pasa treba biti nadgledan od strane nekog odraslog.

Uživaće i u društvu drugih pasa, sve dok imaju bezgraničnu pažnju svog vlasnika. Uz pravilno upoznavanje i dresuru, prilagodiće se i mačkama, a i drugim životinjama.

Sponzorisano:

Povezani postovi