Poenter

Uzgajan nekoliko stotina godina za lov na ptice i male životinje kao što su zečevi, poenter (engl. Pointer) je svestran poljski pas i izuzetan porodični prijatelj. Odličan u mnogim područjima, od lova na polju do agilnosti i poslušnosti.

Energičan i zabavan, uživaće u domovima gde će biti tretiran kao ravnopravni član porodice.

Ovaj članak sadrži sledeće sekcije:

Poreklo

Poenter je bio naziv korišćen za opis svake lovačke pasmine. Veruje se da su ovi psi poreklom iz Španije, iako je, kao i kod većine rasa, njihova istorija donekle nepoznata. Navodi se da su lovački tipovi postali poznati u Engleskoj već u 1650-oj godini, ali se smatra i da su engleski oficiri 1713. doveli španske poentere iz Holandije (pod španskom kontrolom) nakon učešća u ratu španske sukcesije. Španski poenteri bili su veći, teži i sporiji od onih koje znamo danas, a njihova najjača tačka bio je lovački instikt. Izgled savremenog poentera razvijen je u Engleskoj, najverovatnije kroz ukrštanja sa lisičarem, hrtom, krvoslednikom, a kasnije i sa raznim seterima.

Odgajivači su se nadali da će, usled tog miksa, poenteri imati čulo njuha i konstituciju krvoslednika, brzinu, eleganciju i gracioznost hrta, a sposobnost njuha, lako održavanje, razvijen grudni koš i izdržljivost lisičara. Kasnije, spajali su ih sa različitim tipovima setera kako bi poboljšali temperament koji je u to vreme opisan kao žestok.

Očigledno je da su uspeli u ovome. Na kraju su stvorili idealnog lovačkog psa koji je postao miljenik mnogih aristokrata u Engleskoj. Dva najpoznatija britanska poentera zvali su se Pluto i Juno, vlasnika Colonel Thornton-a, za koje se pričalo da su uhvatili i držali leglo jarebica više od sat vremena. Dakle, ova vrsta pripada porodici ptičara.

Vrlo je verovatno da je pasmina do Amerike stigla zajedno sa ranim kolonistima, ali njihovo prisustvo zapravo nije dokumentovano sve do ere građanskog rata. Zgodni žuto-beli poenter po imenu Sensation postao je amblem vestminsterskog kinološkog kluba, osnovanog 1877. godine.  Ako ste ikada imali sreće da posetite ovo mesto, morali ste na naslovnici kataloga videti sliku legendarnog Sensation-a.

Američki kinološki klub (AKC) rasu je priznao 1879., a 1938. osnovan je „Pointer club“. Danas je ovo prelep, neobični pas rangiran na 103. mestu među 155 rasa i sorti priznatih od strane AKC-a.

Karakteristike

Poznat i kao engleski ptičar, ovaj pas pleni ne samo izgledom, već i mnogobrojnim sposobnostima. Po nekim pravilima, idealna jedinka ne treba biti ni suviše mršava, ni suviše teška. Ima taman nos, široke nozdrve i trouglaste uši. Oči su tamnijih boja, a vrat mišićav i izdužen.

Visina mužjaka je od 60 do 69 cm, a ženke od 58 do 65 cm. Težina se kod mužjaka kreće od 20 do 30 kg, a kod ženke otprilike od 20 do 25 kg.

Naziv: Engleski poenter

Zemlja porekla: Engleska

Životni vek: 12 – 14 godina

Temperament: nežan, aktivan, inteligentan, prijateljski nastrojen, lojalan…

Boja: belo-žuta, narandžasto-riđa sa belom, crvenkasto-bela, crno-bela

Visina: mužjak 60 – 69 cm, ženka 58 – 65 cm

Težina: 20 – 30 kg, ženka 20 – 25 kg

Temperament

Poenter je prepoznatljiv već na prvi pogled. Počevši od duge glave do fino istaknutog repa, njegovo celo telo ukazuje na njegovu svrhu – da uhvati plen za lovca. Čim ugleda divljač, uspravlja se i jednom nogom izdignutom od zemlje, upućuje lovca u pravom smeru. Pre razvitka oružja, ovo je bila bitna veština jer su ptice hvatali, a ne pucali u njih. Čak i kada su puške ušle u upotrebu, on je i dalje odlično radio svoj „posao“ – jureći plen i donoseći ga lovcima.

Danas je visoko cenjen zbog brzine, sposobnosti na lovnom polju na kome može provesti celi dan – kada lovci nacentriraju puškama ptice, poenter takođe radi to isto svojim pogledom. Njegova ljubav prema ljudima i kratko krzno čine ga odličnim kandidatom za najboljeg porodičnog saputnika.

Vlasnici često znaju da istaknu da njihov pas nije samo kućni ljubimac, već i punopravni član porodice. Čvrst je i dovoljno energičan za celodnevno igranje sa aktivnom decom, a budna priroda čini ga odličnim čuvarem – reaguje na sve što je neuobičajno. Nakon što se dobro umori, biće miran i zauzeće pored vas mesto na kauču i najbolje je da se ni ne trudite ovo da promenite.

Iako je na terenu fokusiran i pun energije, kod kuće je u isto vreme nežan i nestašan. Potrebna mu je svakodnevna aktivnost i mnoštvo vežbi, koje pomažu da telo i um bude usmereno u konstruktivnom smeru, jer kada mu je dosadno može postati destruktivan. Ovom prilikom se mogu ispoljiti mnoga nepoželjna ponašanja poput griženja, kopanja i dr. Zato, ukoliko nemate dovoljno vremena da mu se posvetite, nemojte ga ni uzimati. Ako ga, ipak morate ostaviti nekad samog, uposlite ga nečim da ne biste u povratku našli uništenu kuću ili dvorište.

Trening uz pomoć kaveza je najbolji način da kanališete destrukciju i nevolje u koje može dospeti kada je u kući, ali čak ni ovaj metod neće uspeti bez fizičkih vežbi i mentalne stimulacije.

Obuka treba početi u ranom dobu, a iako će možda poenteri u kućnoj dresuri biti malo sporiji, vaše je samo da budete čvrsti i strpljivi i uspeh je zagarantovan.

Zbog „sportskog“ porekla, trči veoma žustro i brzo, pa je kao takav odličan kompanjon atletičarima i biciklistima. Takođe, konkurentna narav daje mu urođenu sklonost ka psećim sportovima poput traganja na polju, poslušnosti, agilnosti… Voli biti u centru pažnje, a perfektan izgled i težnja ka pozornosti čine ga odličnim izložbenim psom.

Vrlo je jasno da poenter ima dosta atributa kao pratilac ljudi. Ipak, možda je „preveliki zalogaj“ za starije ili neiskusne vlasnike zbog svoje snage.

Kao što smo već pomenuli – imajte na umu šta dobijate kada ga dovedete u vaš dom: potreban mu je čvrst, kontinuirani trening i sat ili dva svakodnevnih aktivnosti poput vežbi, šetnji itd. Ume biti tvrdoglav i svojevoljan, pa je pravovremena dresura jako bitna. Želeće da razume šta od njega tražite i utvrdi da li je to ispravno pre nego što pristupi komandi. Trening treba biti zanimljiv, a nikada ne koristite grube metode jer to samo može biti kontraproduktivno.

Ovo vam možda može oduzeti vreme, ali bitan je krajnji cilj – vaspitan i socijalizovan pas. Ako sve to ima – biće vam najbolji i najodaniji prijatelj.

Poenteri se ne prilagođavaju baš najbolje životu samo u stanu, već je za njih najpogodnije da budu u domu uz pristup dobro ograđenog dvorišta gde mogu istrošiti energiju. Ipak, ne zavaravajte se, oni ne mogu biti sami i odbačeni u dvorištu jer žude za pažnjom i ljubavlju, pa stoga trebaju imati istu udobnost kao i svi ostali ukućani.

Zbog svoje lovačke prošlosti, sa ljudima odlično funkcionišu. Najbolji opis poentera je sledeći: na terenu je žestok i hrabar, a u kući nežan, miran i prijateljski nastrojen.

Obzirom da su prirodno stvoreni da svojim njuhom prelaze dugačke razdaljine, nužno je imati dobro osiguranu ogradu, kako ne bi završili pod točkovima automobila ili nestali bez traga. Mnogi izgubljeni pripadnici ove vrste završe u rukama spasilačkih grupa i nikada ne pronađu natrag svoj dom. Obezbedite ih na vreme, kako biste bili mirni. Neki tvrde da kod njih pomaže i podzemna elektronska ograda, iako ovo neće zaustaviti potencijalni ulazak drugih ljudi iili životinja.

Ukoliko imate štene, ne dozvolite mu naporno vežbanje barem dok ne napuni 18 meseci, niti skakanje po tvrdim površinama.

Zdravlje

Najčešće bolesti kod poentera su displazija kukova, progresivna atrofija mrežnjače, epilepsija, neurotropska osteopatija, alergije, cherry eye, entropija, katarakta, hondrodisplazija, Adisonovo oboljenje, demodikoza i kožne ciste.

Nega

Stara lovačka izreka je da dobar poenter ne može biti loših boja. On ima upečatljiv deo tamnog-braon, crne, narandžaste ili boje limuna, sa ili bez bele pozadine. Neke jedinke mogu imati svetle ili tamne pegice na belim delovima krzna. Trikolorni poenteri (bela plus druge dve boje) postoje, ali nisu toliko česti. Oni sa tamnijom dlakom imaju crni ili braon nos, a svetliji svetao nos.

Krzno im je kratko, glatko i sjajno. Budući da se ne linjaju puno četkanje je dovoljno jednom nedeljno, a na taj način oslobodićete od opalih dlaka i vaš nameštaj i odeću.

U većini slučajeva, redovno četkanje i povremeno brisanje vlažnom krpom ili vlažnim maramicama za bebe učiniće da poenter bude čist, a kupanje će mu možda biti potrebno tri ili četiri puta godišnje. Koristite samo šampone predviđene za pse kako ne bi došlo do isušivanja kože i dlake, a zatim temeljno isperite jer u suprotnom može doći do svraba.

Detaljno pregledajte celo telo vašeg ljubimca jer na taj način možete sprečiti mnoga potencijalna oboljenja.

Društvenost – Slaganje sa decom i ljubimcima

Poenteri se, obično, dobro slažu sa decom i drugim životinjama, naročito ukoliko su odrasli zajedno. Ipak, bitan faktor u odnosu dece i pasa ima i vaspitanje deteta, tj. način na koji će se dete odnositi prema životinji. Stalno naglašavamo da svaku igru i interakciju između jako malog deteta i psa treba nadgledati neko stariji, kako ne bi došlo do incidenata.

Što se tiče mačaka ni tu ne bi trebalo biti problema ako se znaju, a što se tiče ptica mogu postojati potencijalni problemi. Zbog svoje prevelike „zainteresovanosti“ prema ovim pernatim životinjama, sigurni smo da ih želite međusobno zaštititi jedne od drugih, dakle – ne biste želeli da ptica svojim kljunom povredi vašeg poentera, niti da poenter u svojim zubima donese papagaja, kanarinca ili zebu kao plen.

Sponzorisano:

Povezani postovi