Samojed

Prvobitno odgajan za lov, vuču sanki, okupljanje sobova, pasmina samojed (engl. Samoyed) pokazala se kao verni pratilac severozapadnog, sibirskog stanovništva.

Dužnost im je bila pešačenje sa vlasnicima, praćenje i grejanje svojih ljudi tako što su po hladnim noćima spavali preko njih. Nekada mogu biti samovoljni, ali su pre svega prijateljski nastrojeni, nežni i lojalni porodični psi.

Ovaj članak sadrži sledeće sekcije:

Poreklo

Snažni i nežni samojed na početku je bio korišćen za lov, skupljanje sobova (slični su irvasima) i vuču sanki za samojedsko stanovništvo. Postoje tvrdnje da se samojedski narod prema ovim psima odnosio s’ ljubavlju, omogućavajući im da se pridruže porodičnim aktivnostima na kraju dana. Bila je to bliskost koja je stvorila osećaj poverenja i lojalnosti koje i danas krase ovu pasminu.

Nakon revolucije u Rusiji, nomadski narod „Samojedi“ bili su prinuđeni da prestanu sa svojim dotadašnjim stilom života i da svoje pse predaju u ruke istraživača.

Samojedi su van Sibira krenuli krajem 19. i početkom 20. veka kako bi vukli sanke na polarnim ekspedicijama, uključujući čuveno putovanje na Antarktik Sir Ernest Shackleton’s-a. Prolazili su, zajedno sa istraživačima, kroz užasne teškoće. Samo najjače i najidržljivije jedinke preživljavale su ove ekspedicije.

Prvi pripadnik doveden u Englesku zvao se Antarctic Buck. Kraljica Aleksandra bila je veliki ljubitelj rase, a mnogi današnji engleski i američki samojedi potekli su iz njenih odgajivačnica.

Prvi standard za rasu usvojen je 1909. u Engleskoj, a američki standard za uzgoj ustanovljen je 1923. godine.

Karakteristike

Izuzetno su specifičnog i takoreći – neobičnog izgleda. Imaju glavu oblika poput vuka, bademaste oči najčešće tamnih boja i male, zaobljene i podignute uši. Vrat im je vrlo jak, a telo prekriveno debelim i gustim dvoslojnim krznom. Rep im je raskošan i takođe podseća na vučiji. Visina mužjaka se kreće od 53 do 60 cm, a ženke od 48 do 53 cm. Težina mužjaka je od 20 do 30 kg, a ženke od 16 do 20 kg.

Naziv: Sibirski samojed

Zemlja porekla: Rusija (Sibir)

Životni vek: 12 – 13 godina

Temperament: aktivan, društven, prijateljski nastrojen, tvrdoglav, pozoran…

Boja: bela, krem

Visina: mužjak 53 – 60 cm, ženka 48 – 53 cm

Težina: mužjak 20 – 30 kg, ženka 16 – 20 kg

Temperament

Poznat i kao „pas sa osmehom“ u oči „upadaju“ mali, ali primetni uglovi samojedovih usana. Ovo je veseo, dobronameran pas koji duboko poštuje život i ljude sa kojima živi. Od milja nazivan „sami“ najbolji je prijatelj mnogih domaćinstava.

Njegova naklonost prema ljudima verovatno potiče iz bliske povezanosti sa nomadskim narodom Samojedima (sada poznatim kao Nenetski) jer su ga ti stanovnici odgajali i podizali hiljadama godina na sibirskom poluostrvu Taimyr. Osim što su ih štitili, samojedi su takođe i živeli sa njima, igrali se i družili sa njihovom decom i utopljavali ih svojim telima.

Sve do današnjeg dana potpuno je zaslužena samojedova reputacija inteligentnog, dostojanstvenog, nežnog porodičnog ljubimca. Iako se često na poseban način vezuje za jednu osobu u domaćinstvu, prema svim članovima je vrlo nežan. Najsrećniji je kada je deo porodičnog života, ova vrsta prosto mora biti sa ljudima. Ustvari, najbrži način da jednog samojeda učinite nesrećnim je da ga ostavite samog.

Zbog te svoje povezanosti nikako nije predviđen da živi izdvojeno u dvorištu i bude usamljen. Svakako, nijednom psu ne treba biti uskraćeno ljudsko društvo. Njegova lojalnost i pozornost čine ga odličnim čuvarem.

Osim osmeha, definiše ga i ultra gusto, belo krzno. Tokom zime je toliko gusto da mu se koža jedva nazire – što upravo znači jako linjanje u proleće.

Iako prijateljski nastrojen i pametan, posedovanje ovog psa može predstavljati samo po sebi izazov. Pravi je pričljivac, svoje zadovoljstvo i nezadovoljstvo izražavaće huktanjem, urlikanjem i lajanjem.

Ovaj radni pas najbolje funkcioniše kada je zauzet, u suprotnom, ako mu je dosadno, pribeći će destruktivnom ponašanju kao što je kopanje, preskakanje ograde, rovarenje po kanti za smeće i grickanje cipela. Održavajte ga aktivnim šetnjama, igrama i psećim sportovima.

Ima snažan lovački instikt stoga će mu biti jako teško da odoli, a da ne pojuri veverice, zečeve, pa čak i mačke. I dobro izdresiranom samojedu ne može se u potpunosti verovati ako je pušten sa povoca.

Obuka takođe može biti izazov. Ova vrsta je pametna i brzo uči, ali obuci morate prići sa čvrstim stavom. Nemojte mu nešto ponavaljati – dopustite da sam shvati. Agilnost i praćenje spadaju u savršene „mentalne vežbe“ za samojeda. Ukoliko nije na vreme i pravilno socijalizovan, može postati plašljiv i nepoželjnog ponašanja (loš odnos prema životinjama i ljudima).

Ne može se nikako uklopiti životu samo u stanu, već mu je, pored kuće, potrebno i dobro ograđeno dvorište sa dovoljno prostora za trčanje i igru.

Zbog nordijskog nasleđa, prirodno je pogodan za hladne klime i obožava igre u snegu. Nasuprot tome, zbog debelog krzna, neće baš uživati tokom toplih dana. Ne dozvolite mu prekomerno aktivnost kada su velike vrućine (ograničite je na rano ujutru i kasno uveče kada je hladnije). Tokom tropskih dana, držite samija unutra, pod ventilatorom ili klimom. U to vreme nikako ne sme biti napolju jer može doživeti toplotni udar.

Posebnu pažnju morate obratiti kada odgajate štene ove rase. Kao i mnoge velike pasmine i samojedi rastu jako brzo (između četvrtog i sedmog meseca) što ih čini podložnim povredama i poremećajima kostiju. Prilagodite ishranu njihovom uzrastu i konsultujte se sa veterinarom za eventualno ubacivanje određenih suplemenata. Dok se kosti ne formiraju, tj. dok ne napuni oko 2 godine, ne dozvolite im skakanje po tvrdim površinama.

Zdravlje

Najčešće bolesti kod sibirskih samojeda su glaukom, displazija kukova, nasledna glomerulopatija samojeda, luksacija patele, hipotiroidizam, dijabetes, progresivna atrofija mrežnjače, kancer i aortna stenoza.

Nega

Samojedi imaju ravno spoljašnje krzno i mekanu, debelu podlaku (koju često nazivaju vuna). Mogu biti beli, krem i bež boje (poput biskvita).

Jako se linjaju, pa kao što možete pretpostaviti, budite spremni na veliku količinu bele dlake svuda po kući – na nameštaju, odeći itd. To dobro zapamtite ako uzimate psa ove rase, pa ukoliko se ipak odlučite za njega, budite spremni na redovno održavanje krzna, kao i usisavanje vašeg doma.

U sezoni linjanja neophodno je svakodnevno češljanje, a van sezone jednom ili dvaput nedeljno. Kupanje će biti potrebno otprilike svaka 2 meseca ili češće, ako se ljubimac uvalja u nešto neprijatnog mirisa. Ovo takođe iziskuje dosta vremena: temeljno kvašenje, ispiranje šampona i sušenje nije baš brz proces.

Iako je skupo, mnogi vlasnici se odlučuju da sebi uštede energiju, pa unajmljuju profesionalne grumere. Ipak i pored toga, redovno četkanje ne preskačite.

U ostale obaveze ne samo oko samija, već i oko svakog psa, spadaju: nega ušiju, zuba, usne duplje, kao i provera očiju, nosa, kože i šapa.

Društvenost – Slaganje sa decom i ljubimcima

Sibirski samojed duboko je vezan za svoju porodicu, što uključuje i decu. Socijalizovan sami uživaće i u društvu mlađe dece ukoliko ona znaju da se prema njemu ophode na pravilan način i sa poštovanjem. Zbog svoje veličine i snage, često se dešava da nenamerno udari ili obori dete, tako da odrasla osoba uvek treba nadgledati njihovo druženje.

Očaravajući samojed uživaće i u društvu ostalih pasa. Ovo se naročito pokazalo tačnim ukoliko je odrastao sa njima (kao i kod bilo koje rase, istopolne jedinke koje nisu sterilisane ili kastrirane možda neće biti toliko tolerantne jedni prema drugima).

Kao što smo već pomenuli, samojed je rođeni lovac sa jakim nagonom. Za harmoničnu koegzistenciju sa mačkama i drugim životinjama iz domaćinstva presudno je obučavanje, socijalizacija i pravilno upoznavanje. Čak i nakon toga, savetuje se da interakcija bude pod nadzorom.

Sponzorisano:

Povezani postovi