Srednji šnaucer

Srednji šnauceri (engl.  Standard schnauzer) su prvobitno uzgajani za lov na pacove, kao čuvari i višenamenski psi na nemačkim farmama. Njihova svestranost, zaštitnička priroda i ljubav prema porodici čini ih savršenim kompanjonima.

Ovaj članak sadrži sledeće sekcije:

Poreklo

Srednji tip šnaucera ima dugu istoriju u svojoj domovini Nemačkoj. Na osnovu slika renesansnih umetnika Rembrandt-a i Albrecht Durer-a, kao i tapiserije koju je 1501. kreirao Lucas Cranach the Elder očigledno je da su psi ove vrste postojali nekoliko vekova.

Ovi šnauceri su korišćeni za zaštitu farmerskih porodica i stoke, skupljanje goveda i ovaca, uništavanje štetočina, ali i kao pratnja vlasnicima pri polasku trgovinu.

Nemački uzgajivači su se sredinom 1800-ih interesovali za standardizaciju rase. U to vreme ukrštali su ih sa vučijim špicem i crnim, nemačkim pudlama kako bi kod pasa proizveli prepoznatljivu teksturu i boju dlake. Istovremeno, srednji šnauceri su se mešali sa drugim rasama kako bi se dobili patuljasti, a kasnije i veliki šnauceri.

U ranim godinama pa sve do kraja 1800-te nazivali su Wirehaired Pinscher (oštrodlaki pinčer). Prvi put su prikazani 1879. na trećoj po redu međunarodnoj izložbi u Hanoveru, a pobednik se zvao Schnauzer (Šnaucer). Standard za uzgoj je napisan 1880., a prva specijalna izložba održana je u Štutgartu 1890. (učestvovalo je 93 pasa).

Do 1900-te pasmina je postala poznata pod današnjim nazivom, a smatra se da je naziv potekao od nemačke reči za njušku – schnauze (ovi psi imaju karakterističnu njušku, sa sve brkovima i bradom) ili da je dat po imenu prvog izložbenog pobednika Schnauzer-a. U Minhenu je 1907. osnovan „The Bavarina schnauzer club“.

Tokom Prvog svetskog rata korišćeni su za nošenje depeše i pomoć radnicima Crvenog krsta. Takođe, u Nemačkoj su korišćeni i u policijske svrhe.

Određeni podaci pokazuju da su srednji šnauceri u SAD dovedeni početkom 1900-ih od strane porodica koje su tu emigrirale, ali i od svetskih putnika koji su, putujući kroz Nemačku, postali zaljubljenici rase. Sve do I svetskog rata jedinke nisu uvezene u velikom broju.

Godine 1925., formiran je „The Schnauzer club of America“. U početku je u U.S.A., pasmina klasifikovana kao terijer, dok su Nemci šnaucera uvek smatrali radnim psom.

AKC (Američki kinološki klub) ih je 1945. reklasifikovao i stavio u radnu grupu. Danas, oni se nalaze na 99. mestu među 155 rasa i sorti koje je priznao AKC.

Karakteristike

Kao što im i sam naziv kaže, ovi šnauceri spadaju u jedinke srednje veličine, a krase ih opuštene uši, tanak rep, istaknute obrve, kao i prepoznatljiva brada i brkovi. Dlaka im je oštra, građa kvadratna, noge deblje. Malo se linjaju, a gotovo da nemaju neprijatan miris.

Visina mužjaka je otprilike od 47 do 50 cm, a ženke od 44 do 47 cm. Težina se kod mužjaka i ženke okvirno kreće od 14 do 20 kg.

Naziv: Srednji šnaucer

Zemlja porekla: Nemačka

Životni vek: 13 – 16 godina

Temperament: dobar, razdragan, lojalan, privržen, inteligentan…

Boja: crna, so-biber

Visina: mužjak 47 – 50 cm, ženka 44 – 47 cm

Težina: 14 – 20 kg

Temperament

Obzirom da postoje još dve vrste šnaucera (patuljasti i veliki) uopšte nije čudo što su uzgajivači ovu rasu želeli da dupliraju u različitim veličinama, za različite potrebe. Srednji šnauceri nisu samo visoko inteligentni i divni, porodični pratioci, već i izvrsno građeni, po izgledu nalik aristokratama. Poznati po čuvarskim sposobnostima i posvećenošću svojim porodicama, često su opisivani kao psi sa ljudskim umom.

Imaju veliku dozu samopoštovanja, a odlični su u performansima poput agilnosti, praćenja i okupljanja stada. Vrlo su svestrani, dobri su lovci i bili su zaduženi za donošenje plena, kako na kopnu, tako i u vodi. Odlični su čuvari ovaca i goveda, što je i bio jedan od njihovih prvobitnih namena na farmama.

Njihovo radno poreklo ih takođe čini i izvanrednim  zaštitnicima. Jako su teritorijalni i brzo će zalajati na sve što im se učini sumnjivo. Lavež im je dubok, pa ljudima često deluje da dolazi od mnogo većeg psa i veoma su žustri pri obavljanju svojih čuvarskih dužnosti.

Karakter im je ponekad nestašan, uvek pametan i neizbežno dostojanstven. Brzo uče i spremni su da zadovolje, što ih svrstava u odlične terapeutske pse. I kada se druže sa decom, nežni su i odani saputnici najmlađim članovima porodice.

Imaju visoko razvijena čula, inteligenciju, sposobnost za trening, hrabrost, izdržljivost i otpornost na nepovoljne uslove, pa su sve te svoje kvalitete oprobali u poslu spašavanja i traganja. Mnogi su se pokazali izvrsnim u ovim važnim poduhvatima, a veličina im omogućava da pretražuju područja kojima veći psi nemaju pristup.

Zbog jake ličnosti, umeju biti dosta tvrdoglavi. Na neobičan način će utvrđivati vaše slabosti i iskoristiće ih kad god je to moguće. Ako ne budete pažljivi, zavladaće domaćinstvom – ovo je rasa koja zahteva doslednog i čvrstog vlasnika.

Sa svim urođenim veštinama i izuzetno dobrim izgledom, da li bi trebalo da nas čudi što su se odgajivači potrudili da stvore još dve podvrste. Kao prvobitan model od kojeg su nastala preostala dva tipa, srednji šnaucer zaista predstavlja osnovu svog velikog nasleđa.

Radoznali su i neustrašivi, pa ih nikako ne puštajte sa povoca u neograđenim područjima. Puni su energije, pa zahtevaju svakodnevne snažne aktivnosti (najmanje sat vremena, to mogu biti dve šetnje od po pola sata ili brzo hodanje 3 puta po 20 minuta. Drugi oblici vežbanja uključuju plivanje, hvatanje frizbija, planinarenje itd.). Na ovaj način ćete ih sprečiti da budu destruktivni jer će prethodno istrošiti svoju snagu. Sumnjičavi su prema strancima, uključujući i goste, sve dok ne vide da ih njihova porodica prihvata.

Zbog izražene inteligencije, vrlo brzo im postaje dosadno, pa se potrudite da obuka bude zanimljiva i da ne ponavljate stvari. U suprotnom, mogu postati nezainteresovani i žustri. Pri treningu nikako nemojte da koristite grube metode jer će vaš šnaucer zaista biti uvređen.

Kućna dresura sa nekim jedinkama može ići teže, pa se u tim situacijama preporučuje obuka uz pomoć kaveza. Obuku započnite u ranom dobu, a tokom života samo pojačavajte lekcije. Najbolje će reagovati na pozitivne metode poput nagrada, pohvala i poslastica.

Iako su uvek spremni da zadovolje, u određenim slučajevima će više od te želje prevagnuti njihove ideje o tome kako bi nešto trebalo da izgleda.

Lako se prilagođavaju i gradskom i seoskom životu (ukoliko imaju dovoljno aktivnosti), iako je primarna stvar da ovi psi trebaju živeti sa vama u kući, nikako napolju. Visoko i dobro ograđeno dvorište je obavezna stavka.

Zdravlje

Srednji šnauceri imaju vrlo malo zdravstvenih problema. Za sve rase preporučuje se snimanje kako bi se isključila displazija kukova, kao i određeni testovi koji pokazuju očna oboljenja. Svaki odgovoran i ozbiljan odgajivač pokazaće vam potrebne potvrde da je pas zdrav.

Nega

Spoljašnje krzno kod standardnog šnaucera je čvrsto i gusto, a ispod se nalazi mekana podlaka. Vlasnici uglavnom skraćuju dlaku na ušima, glavi, vratu, grudnom košu, stomaku i ispod repa, dok oko očiju i njuške ostavljaju duže krzno kako bi se formirale obrve i brada. Takođe, dlaka na nogama duža je nego na ostatku tela.

Duže krzno na glavi, nogama i repu je grublje, a mekana, glatka, valovita, kovrdžava i čupava dlaka, kao i proređena podlaka smatraju se manama na izložbama.

Srednji šnauceri mogu biti čisto crne ili biber-so boje. Boja biber-so je kombinacija crnih i belih dlaka i belih dlaka prošaranih crnom (nijanse se kreću od tamno-sive do srebrno-sive boje). Ovi šnauceri trebalo bi da imaju sivu podlaku, a takođe je poželjno i da maska oko lica bude tamnija. Nekada se svetlo-siva ili srebrnkasto-bela pojavljuju na obrvama, bradi, obrazima, ispod grla, preko grudi, ispod repa, na nogama i stomaku.

Potpuno crni šnauceri imaju tamnu, bogatu pigmentaciju koja nije pomešana sa drugim nijansama. Podlaka je crna. Kako pas stari ili biva izložen sunčevoj svetlosti, ponekad dolazi do toga da crna boja malo „izbledi“.

Psi ove pasmine zahtevaju dosta održavanja kako bi dobro izgledali. Lice morati prati nakon svakog obroka, a bradu i noge četkati kako ne bi došlo do mršenja dlake. Posavetujte se sa profesionalnim grumerom o učestalosti održavanja dlake jer je morati negovati na poseban način kako bi bila zdrava i kako bi se vaš ljubimac manje linjao.

Takođe, izuzetno je bitno održavati zubnu higijenu, skraćivati nokte po potrebi i čistiti uši. U ostale vidove prevencije mnogih zdravstvenih problema spada pregledanje kože, šapa, očiju, nosa i usne duplje.

Društvenost – Slaganje sa decom i ljubimcima

Snažni i energični, srednji šnauceri mogu biti lojalni saputnici vašoj deci. Obično se dobro slažu sa decom svih uzrasta, a sa mališanima će se igrati nežno i pažljivo. Ipak, kada su u pitanju veoma mala deca, uvek nadgledajte njihovu interakciju sa bilo kojim ljubimcem.

Nepoznatim psima nisu baš dobro naklonjeni i prema njima mogu ispoljiti agresiju, ali sa psima i mačkama sa kojima su odrasli imaće dobar odnos. Ipak, budući da je njihov instikt za lovom na glodare veoma jak, ukoliko imate kućne ljubimce poput miševa, pacova, hrčaka i sličnih – držite ih podalje od vašeg šnaucera.

Sponzorisano:

Povezani postovi