Tibetanski terijer – osobine, karakter, štenci i cena

Ono što prvo morate naučiti jeste da tibetanski terijer, jedan od top rasa pasa na našem, pa i širem regionu, zapravo nije terijer, već lovački pas. Ova rasa se u davna vremena najpre koristila kao ispomoć trgovcima koji su prodavali robu u Kini i izvozili je iz nje, da bi se kasnije njihovo bivstvo proširilo na sve delove sveta, uključujući i teritoriju Srbije.

Pa naučimo nešto novo o ovoj vunenoj lopti.

Istorija

S obzirom na to da se zasigurno zna da rasa Tibetanski terijer postoji već više od 2000 godina, jasno je da ne postoje prvi pisani dokazi o njenom nastanku.

Prema jednoj legendi, ova drevna rasa je najpre naseljavala delove drevne doline Tibeta, po kom je i dobila ime. U to vreme su glavni uzgajivači ove rase bili tibetanski monasi, koji su verovali da postoji neka viša sila vezana za postojanje ovih pasa. Naime, tamošnji monasi su verovali da Tibetanski terijeri donose sreću, zbog čega su odbijali da trguju njima, odnosno da ih prodaju, već su ih poklanjali ljudima, a, prema njihovom verovanju, ova cela rasa je nastala od svetih pasa Tibeta.

Verovalo se takođe i da Tibetanski terijeri mogu naći i sve ono što je nekada davno izgubljeno, a drugi već dugo bezuspešno tragaju za tim, kao i da mogu doći do mesta do kojih ljudi ne mogu.

Ipak, danas se pretpotstavlja i da su, zbog prevelike vrednosti Tibetanskih terijera, njihovi uzgajivači i monasi morali da ih kriju i uopšte ne otkrivaju da ih poseduju.

Činjenica jeste da su i monasi u neku ruku profitirali od čuvanja Tibetanskih terijera. Naime, Tibetanski terijeri imaju izuzetno kvalitetnu dlaku, te su ih monasi svakog leta šišali, a njihovu dlaku dodatno mešali sa dlakom jaka, čime su dobijali izuzetno kvalitetnu i jaku, nepromočivu tkaninu.

Prva odgajivačnica Tibetanskih terijera je razvijena na teritoriji Velike Britanije, nakon što je tri jedinke na ovu teritoriju doneo doktor A. R. H. Grig 20 – ih godina 19. veka. Inače, ovaj doktor je svoja prva dva psa rase Tibetanski terijer dobio kada je otišao u Indiju da leči ljude.

Uvidevši njihovu vrednost, ovaj doktor je počeo da uzgaja ovu vrstu, da bi tri jedinke doneo i u Veliku Britaniju, kada počinju i prvi pisani dokazi o selekciji i samom postojanju ove rase. Inače, pre nego što je započeto sa zapisivanjem karakteristikama i formiranju vrste, ljudi su ove pse nazivali terijerima, iako su pokazivali dosta potencijala za smeštanje u grupu lovačkih pasa, zbog čega se ovaj naziv zadržao i danas. Tek od 1930. godine su Tibetanski terijeri zvanično ušli u zapise kao zasebna rasa.

Karakteristike

Primarna uloga Tibetanskih terijera su bili pratnja i razonoda vlasnika, ali su se gajili i kao čuvari i pastiri na pašnjacima. Vremenom se, zahvaljujući čoveku, razdvojila rasa na dva tipa: prvi tip, koji se odlikuje fizičkom lakoćom i elegancijom, i drugi tip, koji odiše jačinom.

Životni vek Tibetanskih terijera iznosi između 11 i 14 godina. Generalno ga odlikuje otmeno držanje i hod koji je gladak i  sa dobrim iskorakom, a neretko i u formi kasa. Uglavnom zadnje noge tokom hoda ili kasa ne prate ni spoljašnjost ni unutrašnjost prednjih nogu.

Fizičke osobine

Tibetanski terijeri spadaju u pse srednje veličine,  sa prosečnom visinom između 36 cm i 41 cm i kilažom koja uglavnom ne prelazi 14 kg.

Karakteristika Tibetanskog terijera je neka, ne preterana, ali vidljiva kvadratost telesne forme, a potom i čvrsta građa i duga i gusta dlaka, koja prekriva celo telo, uključujući i deo između kandži i jastučića na šapama, pa čak i pada ispred očiju pasa.

Lobanja Tibetanskog terijera je karakteristična isužava se od uva do oka. Predeo između ušiju je nešto između kupolastog i ravnog, a uši su visoko postavljene i padaju, ali ne preblizu glavi. Savršene proporcije lobanje bi trebalo da bude jednakost dužine od vrha nosne pečurke do očiju i dužine od oka do potiljne kvrge. Oči Tibetanskog terijera su krupne i okrugle, ali ne buljave niti uvučene u lobanju i zenice su uvek tamnobraon boje, dok su ivice kapaka izražene crnom bojom. Njuška ovih pasa je snažna, a nosna pečurka izrazito crne boje.

Donja vilica sa malom bradom daje odličan izraz Tibetanskih terijera. Njihova donja vilica je inače izuzetno razvijena, sa sekutićima koji su blago nakrivljeni ka jednoj strani, a u odnosu na samu vilicu stoje pod uglom od 90 stepeni. Zahvaljujući jednako raspoređenim zubima duž vilice, ugriz Tibetanskih terijera je makazast ili obrnuto makazast.

Vrat Tibetanskog terijera je mišićav i izuzetno snažan, postavljen tako da glavu psa uvek drži pravilno iznad nivoa leđa. Dalje vrat pravilno prelazi u greben psa. Telo pasa je mišićavo, snažno i kompaktno, a gornja linija tela je ravna. Sapi Tibetanskog terijera su ravne, a rebra u grudima dobro povijena. Proporcionalna dubina grudnog koša je do laktova psa.

Prednje noge Tibetanskog terijera su prave i paralelne, lopatice su mu pravilno zabačene, a došaplje blago ukošeno. Prednje šape su im velike i okruglaste, a gusta dlaka prekriva cele noge Tibetanskih terijera, čak i u predelu između prstiju i jastučića.

Zadnje noge Tibetanskog terijera su mišićave i kolena su im pravo savijena, dok su skočni zglobovi nisko postavljeni. Zadnje šape Tibetanskih terijera su takođe velike i okruglaste, a cele noge, uključujući i deo između prstiju i jastučića, je prekriven gustom dlakom.

Rep ovih pasa je postavljen visoko i srednje je dužine. Uglavnom je nošen povijeno iznad linije repa, a zarolan pri vrhu. Kao i ostali delovi tela Tibetanskog terijera, i rep je prekriven gustom dlakom.

Temperament

Tibetanski terijeri su po prirodi veoma razdragani i prijateljski nastrojeni ljubimci. Izuzetno su živahni i energični, te su uvek spremni za igru, a visoka inteligencija im omogućava da brzo nauče nove trikove i igre sa svojim vlasnicima, kojima su izuzetno verni.

Po prirodi nisu uopšte agresivni, ali umeju da budu rezervisani prema strancima, barem tokom perioda upoznavanja.

Nega

Tibetanski terijeri ne samo da imaju guste vlasi, već imaju i dva sloja dlake – poddlaku, koja je meka i vunasta, i pokrivnu dlaku, koja je izuzetno gusta i meka, a nije ni vunasta, pa ni svilenkasta. Uglavnom je duga, nikada kovrdžava, već u potpunosti ravna ili talasasta i uvek sive, krem, bele, zlatne ili crne boje, mada se nekada dešava i da je dlaka dvobojna ili trobojna.

Zbog izuzetne gustine, dlaka Tibetanskih terijera se mora održavati na dnevnom nivou, kako bi se češljanjem odstranilo što više mrtve dlake i sprečilo mršenje i ćebanje. Ukoliko se ovo, pak, desi, ne samo da će biti teško rešiti problem, već može dovesti i do određenih komplikacija.

Najpre se može desiti problem sa ušima, u kojima se ućeba dlaka, te se one ne mogu prirodno čistiti. Kada se radi o samim ušima, dlaku treba odstranjivati pincetom. Iako je relativno neprijatan proces i za vlasnike i za psa, ipak nije bolan, što je znatno olakšavajuća okolnost.

Pored toga, na dlaci koja nije dovoljno negovana se veoma brzo nakupi sekret, što dovodi do različitih upala, a, s obzirom na to da je ovakva dlaka raj za razvoj različitih bakterija, mogu se javiti još brojne komplikacije na koži psa i neprijatan miris.

Tokom perioda linjanja, Tibetanske terijere bi trebalo još češće češljati, ali nikako nakon kupanja, kada im je dlaka još uvek mokra. S obzirom na to da njihova dlaka veoma brzo skuplja prašinu, preporučljivo ih je kupati jednom nedeljno, a na nekim sajtovima o odgajanju pasa piše i da nije greška korišćenje sprejeva za suvo kupanje.

Što se samog čuvanja tiče, uvek je preporučljivo da ovi psi žive sa porodicama koje imaju kuće sa većim ograđenim dvorištem, kako bi psi mogli da se istrče i igraju. Ipak, ukoliko vlasnici nisu prezauzeti i imaju vremena da svakog dana, barem jednom dnevno, izvedu psa, mogu se čuvati i u stanu.

Pas uvek mora imati svežu i čistu vodu, a, pored granula, treba im u obroke ubacivati i meso, ribu i jaja.

Ukoliko razmišljate o parenju Tibetanskih terijera, preporučuje se da sačekate da ženka navrši barem 2 godine života. Iako po pravilu treba da preskočite prvo teranje kod ženke, mnogi iskusni odgajivači preporučuju da se preskoči i drugo parenje, kako bi ženka bila u potpunosti i fizički i psihički spremna i rodila zdravije mladunce.

Zdravlje

Tibetanski terijeri važe za zdrave rase pasa. Za sada su neka od oboljenja koja su se pojavljivala i zabeležila vezano za ovu rasu najpre progresivna atrofija retine, kao i povremeni slučajevi displazije kukova.

Ipak, ono što jeste primećeno kod ove rase jeste da su kod njih malo češće reakcije na ujed buva.

Cena

Zbog svojih kvaliteta, Tibetanski terijeri su na dobroj ceni, koja dostiže čak i do 300 evra.

Sponzorisano:

Povezani postovi