Velški korgi

Velški korgi (engl. Pembroke Welsh Corgi) prvobitno je odgajan da okuplja stoku, ovce i konje. Spada u aktivnu i inteligentnu pasminu.

Veoma je lak za dresuru i pun želje za učenjem, odličan je sa decom i drugim kućnim ljubimcima, a može se naći u četiri različitih boja i šara.

Ovaj članak sadrži sledeće sekcije:

Poreklo

Pembrokširski velški korgi, kako glasi pun naziv ove pasmine, vodi poreklo iz Pembrokšira (Vels) i zaista je očaravajući pas. Postoji mit da je korgi nastao tako što je stvoren od strane vila i vilenjaka.

Prema jednoj velškoj legendi, dvoje dece koji su čuvali stado svoje porodice, izašli su na polje kada su pronašli par štenaca. Deca su na prvi mah pomislila da su to lisice, ali prepoznajući nešto drugačije u njima, uzeli su ih i odneli kući. Njihovi roditelji su odmah videli da nisu u pitanju lisice, već psi, pa su rekli svojoj deci da su kuce bile poklon od vila koje su živele u šumama. Vile su ih koristile da vuku teret i vodile ih sa sobom u borbe. Kao istinski dokaz da su korgiji odista služili magičnim stvorenjima za jahanje, roditelji su pokazali tragove na njihovim leđima gde je bilo iscrtano bajkovito sedlo. Deca su bila oduševljena i vodila su brigu o psima.

Kako su rasli, tako su postajali dragoceni saputnici i učili su da pomažu deci oko stada. Za one koji ne veruju u bajke, postoje istoričari koji smatraju da vode poreklo od Valhandsa, švedskih ovčarskih pasa koje su Vikinzi doveli u Vels u 9. i 10. veku. Drugi, pak, misle da su nastali od pasa koje su u 12. veku u Vels doveli flamanski tkalci.

U svakom slučaju, ova rasa ima poprilično mističan istorijski pedigre. Farmeri koji su u prošlosti držali radne pse, uzgajali su one najbolje za poslove kojim su se bavili. Ipak, nisu vodili baš najbolju evidenciju pri parenju.

Tokom 1920-ih godina, kinološki klub Ujedinjenog kraljevstva (UK Kennel Club) priznao je rasu korgi kao čistokrvnu rasu. Kada su prvi put izloženi 1925. godine, zvali su se „velški korgi“. U to vreme, vrste Pembrok i Kardigan, prikazani su u istoj klasi kao jedna sorta.

Zatim, 1934. godine, kinološki klub ih priznaje kao dve odvojene pasmine. U SAD-u, velški pembrokširski korgiji prikazani su 1936. Tamo su, polako, postajali sve popularniji, a danas se nalaze među 50 najpopularnijih rasa.

Ono što je naročito interesantno je da je Njeno Kraljevsko Visočantsvo, kraljica Elizabeta, njihov obožavalac, a svog prvog korgija je dobila 1933. od svog oca, kralja Džordža VI. Njen pas se zvao „Rozavel-zlatni orao“ i bio je verni prijatelj kraljice Elizabete i njene sestre Margaret. Od tada, kraljica je zavolela male pse i sada ima par njih koji šetaju bakingemskom palatom.

Kao što smo već pomenuli, velški korgiji dolaze u dve varijante: Pembrok i Kardigan. Oni su 1934. od strane američkog kinološkog kluba (American Kennel club-AKC) registrovani kao jedna vrsta, mada mnogi odgajivači veruju da su ove dve rase razvijene posebno. Obe sorte imaju sličnu glavu, telo, nivo inteligencije i sposobnosti plivanja, ali Kardiganu su kosti malo veće i teže nego kod Pembroka. Za većinu nas, najlakši način da odredimo razliku je da pogledamo njihove repove. Kod Kardigana je rep dugačak i bujan, a kod Pembroka „slepljen“, tj. deluje kao da ga nema (Ovako pamtite: Pembrokov je spojen sa telom, a Kardiganov nalik odevnom predmetu sa dugim rukavima-kardiganu).

Pembrokširski velški korgiji, prema AKC-u, najmanji su od svih ovčarskih pasa, a priznaje ih i udruženje „United Kennel Club“. Dlaka im dolazi u više boja, obično uz dodatak belih oznaka na nogama, grudima, vratu, njušci i stomaku. Takođe, mogu imati i uske šare na glavi.

Glava im je oblika poput lisice, oči ovalne i tamne, a uši uspravne. Službeni standard AKC-a održava se od strane Pembrokširskog velškog kluba korgija u Americi (Pembroke Welsh Corgie Club of America).

Karakteristike

Ova rasa svojim izgledom, ali i stavom, definitivno privlači veliku pažnju. Ovo nije bez razloga postala omiljena rasa kraljice Elizabete. Manje je veličine, ima kratke noge i dugačko telo. Postoje dve vrste – velški korgi Pembrok i velški korgi Kardigan. Kardigan je krupniji, ima veće uši i raskošan rep. Ima dvoslojno krzno, gde je gornji deo oštriji, a donji mekši. Pembrok korgi ima uši oblika šiljka i izgledom podseća na lisicu. U odnosu na Kardigana, Pembrok skoro da nema rep. Visina velškog korgija Pembroka kreće se od 25 do 30cm, a Kardigana od 26 do 32cm. Normalnom težinom kod Pembroka smatra se raspon od oko 12kg, dok su Kardigani nešto teži (14-17kg).

Naziv: Velški korgi Pembrok, velški korgi Kardigan

Zemlja porekla: Ujedinjeno kraljevstvo (Vels)

Životni vek: 12-15 godina (za obe vrste)

Temperament: aktivan, prilagodljiv, razigran, odan, oprezan

Boja: Kardigan – tigrasta, crvena, crna (sa mrljama), Pembrok – žuto-smeđa ili crvena sa belim oznakama, crvena, crna, bela

Visina: Kardigan 26-32cm, Pembrok 25-30cm

Težina: Kardigan 14-17kg, Pembrok – oko 12kg

Temperament

Pembrok korgi spada u „vokalne“ pse koji imaju tendenciju da laju na sve i svašta. Iako su inteligentni, mogu biti i tvrdoglavi. Ako počnu da prave nered u kući, preporučuje se dresura iz pomoć kaveza, ali uz konsultaciju sa stručnim dreserom.

Njihov snažan insikt iz nasleđa, kada su pogurivali stado, može dovesti do toga da tako u igri krenu da gurkaju i decu. Skloni su prejedanju, pa zato unos hrane treba pažljivo pratiti. Iako su mali, imaju puno energije i potrebna im je svakodnevna, zdrava aktivnost.

Da biste dobili zdravog psa, savetujemo vam da pronađete dobrog i ozbiljnog odgajivača, koji će vam pokazati da su roditelji šteneta testirani na određena oboljenja. Tako ćete znati da je vaše štene zdravo i dobrog temperamenta.

Iako se i dalje koriste kao radni, psi, u današnje vreme najčešće ćete ih videti u ulozi porodičnih kućnih ljubimaca. Poznati su po tome što su nežni, puni ljubavi, inteligentni, ali uz određenu tvrdoglavu i nezavisnu crtu. Lako se obučavaju, ali od njih ne očekujte da vam budu podređeni. Oni prosto vole da razmišljaju „svojom glavom“.

Iako žele zadovoljiti svoje vlasnike, tokom obuke najveća motivacija im je upravo – hrana. Ali, budite oprezni: obožavaju da jedu i postaće gojazni, ukoliko ih ne iskontrolišete.

Oni su pravi psi čuvari. Sumnjičavi su prema strancima, pa iako mali, svojim lajanjem upozoriće vas ako osete da neko ili nešto ugrožava njihov dom i porodicu.

Kao i svim psima i njima je potrebna rana socijalizacija – izloženost različitim zvukovima, okolinom, situacijama, ljudima. Blagovremena socijalizacija pomaže da štene korgija izraste u dobro formiranog psa.

Atletski i iznenađujuće brzi, pembrokširski korgiji su bili uzgajani kao čuvari stada i zahtevali su svakodnevnvu aktivnost. Čak i pored toga, ukoliko svakoga dana imaju i psihičku stimulaciju, oni će biti savršeni ljubimci.

Zbog njihovih kratkih nogu i dugih leđa, ne biste trebali da dozvolite da skaču sa i na kauč ili sa neke visine, kako se ne bi povredili (u ovakvim situacijama su česti prelomi).

Pembrokširski korgiji se prilično lako mogu prilagoditi životu i na selu i u gradu. Iako su im slojevi krzna otporni na vremenske prilike i u većini klimatskih uslova, ova rasa je veoma okrenuta ljudima i vole biti u društvu svoje porodice, pa ih zato nikada nemojte ostavljati same i ne dopuštajte da vaš korgi provede život u dvorištu, daleko od vas. U slučaju usamljenosti, mogu početi da se ponašaju destruktivno i agresivno.

Često im pridaju naziv „veliki pas u malom telu“, najverovatnije zbog razigrane prirode i velike odanosti. Veoma su osećajni i srećni kada imaju pažnju porodice i ljubav kojom ih obasipaju. Ovo je definitivno rasa koja obožava igru i u kojoj će uživati satima. Svakako se preporučuje ljudima koji će to moći i da im pruže.

Ako želite malog, neprimetnog, ali veselog drugara, korgi je vaša srodna duša. On jeste možda minijaturan u odnosu na ostale pse, možda nema visinu kao što imaju velike rase, ali ima nešto što će učiniti da ga zavolite istog trenutka kada ga ugledate, a to je – veliko srce. Vlasnici ove pasmine u šali znaju da kažu da je neshvatljivo kako njegova ogromna i topla duša, stane u tako malo telo.

Zdravlje

Velški Pembrok korgiji su, generalno, zdrava pasmina ali i oni, kao i ostali psi, skloni su pojedinim zdravstvenim problemima. Neće svaki od njih dobiti sve ili neke od ovih oboljenja, ali dobro je da budete upoznati sa njima, ukoliko posedujete psa ove rase. Ako kupujete psa, pronađite pozdanog odgajivača koji će vam pokazati da su roditelji psa testirani na određena oboljenja. Kod ove pasmine tražite potvrde da pas nema displaziju kukova, laktova, hipotiroidizam, Von Vilbrandovo oboljenje, kao i potvrdu od oftalmologa da su oči u normalnom stanju.

Displazija kukova je nasledno oboljenje koje predstavlja nepravilan razvoj kukova, kada je koštani, brzorastući deo kuka „labav“, tj. kada nije dovoljno učvršćen mišićima, tetivama, ligamentima… Displazija kukova je nasledna, ali se može pogoršati dejstvom određenih faktora kao što su brz rast usled nepravilne ishrane, gojaznost, povrede nastale usled skakanja ili pada, kao i šetnja po klizavoj površini (izbegavajte da vaš pas šeta po parketu jer mu to može oštetiti zglobove i doprineti displaziji).

Neki psi imaju simptome poput hramanja ili bola u jednoj ili obe zadnje noge, dok drugi neće imati nikakve simptome. Kako pas stari, može se razviti artritis. Dijagnoza se postavlja rendgenskim snimanjem kukova, a u konsultaciji sa veterinarom, znaćete koji je najbolji vid lečenja vašeg ljubimca – to mogu biti lekovi, pa čak i hirurška intervencija. Pse sa displazijom treba isključiti iz daljeg uzgoja.

Katarakta – ova bolest uzrokuje neprozirnost očnog sočiva, što dalje rezultira slabim vidom. Oko psa će biti zamagljeno. Katarakta se obično javlja u starosti, a ponekad se može ukloniti hirurškim putem radi poboljšanja vida.

Kožna astenija, poznata i kao „Ehlers –Danlos“ sindrom, dermatosparaksis ili dominantna kolagenska displazija je stanje koje izaziva defekt vezivnog tkiva, pa to tkivo postaje krhko, labavo i istegnuto. Takođe su pogođeni i krvni sudovi što dovodi do stvaranja prekomernih modrica i krvavih plikova.

Cistinurija je stanje pri kome se visoke količine proteina (koji se zove cistin) izlučuju u urinu i može doći do formiranja kamenja. Problem se uglavnom javlja kod mužjaka.

Degenerativna mijelopatija je progresivna degeneracija nervnog i podržavajućeg tkiva kičmene moždine u donjem delu leđa. To uzrokuje hramanje zadnjih nogu, slabost i eventualnu paralizu, a često se pogrešno dijagnostikuje kao bolest kičmenog diska.

Epilepsija je neurološko stanje koje je često, ali ne i uvek, nasledno. Postoji idiopatska i simptomatska epilepsija.  Napade ćete prepoznati neuobičajnim ponašanjem psa, brzim trčanjem  kao da ih neko juri, posrtanjem, skrivanjem. Karakteristike delimičnog napada su kočenje, zabacivanje glave, povraćanje, grčenje celog tela, nemogućnost da pas guta, što rezultuje pojavljivanjem bele pene na ustima. Pri većem napadu, pas gubi svest.

Napad može potrajati od par minuta do 48 sati. Kada je reč o napadu koji traje kraće, pas će se posle toga ponašati normalno, dok će u drugom slučaju biti dezorijentisan i uznemiren. Napade je zaista strašno i stresno gledati, ali dugoročne prognoze za idiopatsku epilepsiju su dobre i zato ukoliko primetite bilo koji od ovih simptoma, odvetite svog psa hitno veterinaru, kako bi što pre počeo sa adekvatnom terapijom.

Bolest intervertebralnog diska – zbog svojih dugih leđa, pembrokširski korgiji su skloni rupturama kičmenog diska. Ovo može biti zbog genetike, nepravilnog kretanja, ili padanja/skakanja sa i na nameštaj. Problemi sa leđima uključuju nemogućnost podizanja na zadnje noge, nestabilnost,slabost, paralizu, a ponekad i gubitak kontrole vršenja nužde.

Važno je kada držite svog korgija, da mu uvek pridržavate zadnje i prednje noge. Ukoliko dođe do ovog problema, tretman može uljučivati držanja psa u kavezu (zbog kretanja) i anti-inflamantorne lekove, kao i operaciju kako bi se uklonili kičmeni diskovi koji stvaraju problem, pa čak i stavljanje životinje u invalidska kolica za pse. Neki vlasnici su otkrili da može pomoći kada svoje ljubimce vode kod kiropraktičara koji ima iskustva u radu sa psima.

U svakom slučaju, ukoliko primetite neke od ovih simptoma, odvedite psa odmah veterinaru, kako bi se na vreme postavila dijagnoza.

Progresivna atrofija mrežnjače predstavlja degenerativni poremećaj očiju koji, na kraju, uzrokuje slepilo usled gubitka fotoreceptora na zadnjem delu oka. Ovo oboljenje je otkriveno mnogo pre nego što su psi počeli pokazivati bilo kakve znake slepila. U ranoj fazi, oboleli psi gube vid noću, a kasnije, kako bolest napreduje i danju.

Ipak, uz korišćenje njihovih drugih receptora, ovakvi psi mogu živeti apsolutno srećnim životom, samo im pomozite i trudite se da ne menjate raspored nameštaja često, kako bi se navikli na postojeću okolinu. Svaki odgovoran odgajivač će imati potvrdu od oftalmologa, a ukoliko se kod jedinke pojavi ovo oboljenje, takvi psi se neće dalje uzgajati.

Von Vilbrandovo oboljenje je nasledni poremećaj koji može izazvati blago do umereno-teško krvarenje, kao i produženo vreme krvarenja. Dakle, glavni simptom je prekomerno krvarenje nakon povrede ili operacije. Ostali simptomi su krvarenje iz nosa, krvarenje desni, produženo krvarenje tokom tropskih vrućina, produženo krvarenje nakon što se ženka ošteni ili krvarenje u stomaku i crevima.

Obično se otkriva kod pasa starosti između tri i pet godina i ne postoji lek, a trenutno jedini tretman je transfuzija krvi od zdravih pasa. U toku su istraživanja za nove tretmane, uključujući neke lekove. Može se držati pod kontrolom lekovima koji uključuju kauterizaciju, saniranje rana, transfuzijom pre hirurške intevencije i izbegavanjem određenih medikamenata. Većina pasa sa Von Vilbrandovom bolešću može da živi normalnim životom. Pogođene pse ne treba dalje uzgajati, a veterinar će, na osnovu testa, postaviti dijagnozu.

Retinalna displazija predstavlja abnormalno uvećanje mrežnjače. Ponekad dolazi do odvajanja mrežnjače i tada nastupa slepilo.

Patent ductus Arteriousus (PDA) sa plućnom hipertenzijom je urođeni defekt vaskularnog sistema. Kada nakon rođenja štenaca, dustus arteriosus (krvni sud koji povezuje plućnu arteriju) ostane otvorena, tada velika količina krvi dođe do pluća. Obično se otkriva kod štenaca tokom veterinarskog pregleda i redak je deo PDA oboljenja. PDA oboljenje može biti hirurški sanirano.

Nega

Pembrokširski korgiji obloženi su dvostrukim krznom, sa debelom podlakom u dužom gornjom dlakom. Konstantno se linjaju, sa pojačanim opadanjem dlake najmanje dva puta godišnje. Mogu se naći u crvenoj boji, boji samurovine, trobojnoj, žuto-smeđoj, obično sa belim oznakama. Dužina dlake na telu varira. Neki od njih imaju mekano krzno – sa viškom dlake na ušima, grudima, nogama i šapama, a mnogi imaju ono što se zove „bajkovito sedlo“, preko leđa. Postoji čak i jedna legenda za njihovu oznaku na leđima, a prema jednoj, vile su dovele Pembroke u njihovu rodnu zemlju Vels.

Njih ćete lako očetkati, ali linjaje može postati problem ukoliko ne nastavite sa održavanjem krzna, pogotovo tokom sezone. U vreme kada im podlaka najviše opada, treba ih češljati svakodnevno.

Kupajte ih samo kada je potrebno, a mnogi ljudi su uočili da regularno kupanje pomaže u smanjenju linjanja.

Zube im perite najmanje dva ili tri puta nedeljno kako biste uklonili kamenac i bakterije koje vrebaju unutar usta. Dnevno pranje zuba je još bolje za sprečavanje bolesti desni i lošeg zadaha.

Nokte secite po potrebi, najbolje jednom ili dvaput mesečno. Ako čujete nokte dok koračaju po podu, to znači da su predugački. Kratki nokti održavaju šape u dobrom stanju i sprečavaju bol i povrede kod vašeg ljubimca. Takođe štite i vaše noge od grebanja kada veseli korgi skoči na vas od sreće. Ali, budite oprezni – psi na noktima imaju krvne sudove, pa ukoliko ih suviše skratite može doći do krvarenja. Ako niste sigurni kako da to uradite, najbolje je da ljubimca odvedete veterinaru, kako ga pri sečenju noktiju ne biste nenamerno povredili.

Proveravajte uši svake sedmice zbog nečistoće, crvenila ili lošeg zadaha, što ukazuje na infekciju, a zatim ih jednom u sedam dana obrišite pamučnom vatom natopljenom nežnim, PH uravnoteženim sredstvom za čišćenje ušiju, kako biste sprečili potencijalne probleme. Ne stavljajte ništa u ušni kanal, samo očistite spolja.

Dva bitna faktora kod pasa su proveravanja šape (gde su osetljivi) i usta. Nemojte zaboraviti da vi mnogo toga možete učiniti, kako biste sprečili određena stanja.

Dok ih četkate, obratite pažnju da li imaju neke rane, osip ili znake nekih infekcija kao što su crvenilo, osetljivost ili upala kože, ušiju, nosa, usne duplje, očiju i šapa.

Oči trebaju biti čiste, bez crvenila. Ove provere će vam, svakako pomoći, da neke zdravstvene probleme blagovremeno uočite  i tako pomognete svom ljubimcu.

Na sve ove radnje, navikavajte ih od malena, uz pohvale i nagrade, kako bi, kad odraste, na sve to posmatrali kao na jedno pozitivno iskustvo.

Ishrana

Bitno je da znate i da se dobro informišite o hrani koju uzimate jer je za svaku od njih najbitnije da pas dobija dovoljno izbalansiran unos proteina, minerala, vitamina i masti.

Koliko odrasli pas jede, zavisi od njegove starosti, metabolizma, veličine i nivoa aktivnosti. Kao i ljudi, tako su i psi individue za sebe. Logično je da će pas koji je aktivniji dobijati drugačiju vrstu hrane od psa koji se ceo dan izležava.

Uglavnom, kada kupujete granule, ukoliko ne uzimate džak na kome, po kilaži, piše preporučena dnevna doza, pitajte prodavca u Pet shopu, da vam kaže koju količinu biste trebali da dajete, naspram težine psa, ali i starosti.

Čuvajte i održavajte im dobru kilažu merenjem hrane i nikako ne ostavljajte punu posudu tokom celog dana. Ako psu možete videti rebra, on je neuhranjen,  a ukoliko se rebra ne vide, ali ih osetite dodirom bez pritiska, pas ima normalnu težinu. Ukoliko su oko rebra slojevi sala, vaš pas mora ići na dijetu.  Za više informaciju o ishrani, najbolje je da se raspitate kod veterinara i na taj način budete sigurni koja je hrana najbolja. Bolje je da obrok podelite na dva manja, nego da odjednom date veliku količinu.

Pembrokširski korgiji obožavaju da jedu, pa stoga, ukoliko budete popustljivi i date im šansu, vrlo brzo mogu da postanu gojazni.

Društvenost – Slaganje sa decom i ljubimcima

Korgiji imaju izvanredan afinitet prema deci, ali zahvaljujući svojim ovčarskim instiktima, može se desiti da ih u igri poguraju za pete ili članak. Željni su učenja, a sa obukom možete početi još kada su mali. Sa drugim kućnim ljubimcima su obično dobri, naročito ako su sve jedinke socijalizovane.

Naučite svoje dete da se nikada ne vuče psa za uši ili rep, da se ne približava ijednom psu dok jede ili spava, niti da mu pokušava oduzeti činiju sa hranom. Bez obzira koliko je pas prijateljski nastrojen, sa malom decom nikada ne treba ostajati nasamo, upravo zbog mnogih nepredviđenih situacija. Uvek nadgledajte psa i malo dete. Nijedan pas, ma kako bio prijateljski nastrojen, ne treba biti ostavljan sam sa malim detetom.

Pošto smo mi zagovornici udomljavanja, želeli bismo da vam predočimo činjenicu da je u zadnje vreme sve više napuštenih korgija, budući da ljudi bez razmišljanja i prethodne pripreme, može se reći olako, uzimaju jedinke ove rase, a kada im se ne posvete dovoljno i dođe do nepoželjnog ponašanja, onda ih izbacuju na ulicu. Ukoliko ste i vi nakon ovog izlaganja ostali zadivljeni pasminom zvanom „korgi“, njegovom veselom i razigranom prirodom, nežnošću i beskrajnom ljubavlju, zavirite u obližnje azile i pružite nekom napuštenom korgiju svoj zauvek dom.

Sponzorisano:

Povezani postovi